Dočekali smo proljeće na snježnoj Medvednici
Unatoč prognozama koje nisu ohrabrujuće, i hladnom subotnjem jutru, ispod kapa proviruju nasmijana lica planinara koja ne kriju uzbuđenje i velika očekivanja od dvodnevnog izleta na Medvednicu. Uz nekolicinu iskusnih koji su ovaj izlet već „odradili“, dobar je broj mladih članova, a i nas ne tako mladih, ali slobodnog duha i spremnih na svaku vrstu avanture. Okupljamo se na željezničkom kolodvoru, jer kako tradicija nalaže, na ovaj se izlet ide vlakom. Dok nas naš vodič Goran prebrojava i dijeli karte, pregledavamo opremu i prepune ruksake, i prepričavamo njihove sadržaje. No već po dolasku u Zagreb oni postaju znatno lakši jer se dobar dio toga pojeo i popio.
Korakom lakim idemo do Draškovićeve, zatim uskačemo u tramvaj, 14-icom do Mihaljevca i 15-icom do Dolja. Kratko zastajemo ispred donje postaje nove žičare, „fotkamo“ se i pripremamo za uspon. S Goranom na čelu kolone i Perom mlađim kao metlom, krećemo od tunela, prema nekadašnjoj vili Rebar, Adolfovcu i Leustekovom stazom prema planinarskom domu Runolist. Uspon nije bio ni malo naporan, više izletnički, uz pjesmu i puno pauza za okrijepu i slikanje. Zasjalo je i sunce, iako Vakula nije tako reko. Na putu susrećemo brojne rekreativce i sportaše, trkače, bicikliste i šetače. Oduševljavaju nas bistri potoci koji se slijevaju niz Medvednicu i snijeg na koji smo naišli na današnjem cilju, planinarskom domu Runolist.
Nakon smještaja u sobe i kratkog odmora, u popodnevnim satima smo se odlučili za još jedan kratki „đir“ do Šumarevog groba i jezera Tigrovo oko. Izvor, potoci, mostići i stijene su postali kulisa za bezbroj fotografija, koje su uskoro počele krasiti i snježne pahulje. Vrijeme se počelo mijenjati, a Medvednica pokazivati i svoju okrutniju stranu. Vratili smo se u dom i večerali dok je vani fijukao ledeni vjetar i lepršao snijeg.
Jutro je bilo dosta hladno ali mirno, palo je malo snijega. Ne baš dobro naspavani, poneki i lagano mamurni „utrpali“ smo u sebe što više kalorija, vrućeg čaja i kava da se pripremimo za hladnoću i uspon na vrh Sljeme. Još samo zajednička fotografija ispred doma za uspomenu i krećemo. Gazimo po snijegu dok se krećemo prema vrhu a uzbuđenje raste. Prolazimo pored skijaških staza, pomalo i smetamo skijašima dok im presjecamo put, uživamo u pogledu na sjevernu stranu Medvednice i Hrvatsko Zagorje i uskoro stižemo na vrh Sljeme. Ne zadržavamo se dugo, slikamo se ispred radiotelevizijskog tornja, uzimamo žig, prolazimo pored gornje postaje nove žičare koja nas impresionira svojim izgledom i krećemo prema PD Grafičar. Prati nas sunce, sve je toplije, zamijećujemo brojno cvijeće uz stazu, a s desne strane između stabala se naziru suncem okupane kuće Hrvatskog Zagorja.
Kod doma Grafičar smo već oko 11 sati, pravimo stanku za dopunu kalorija slatkim štrudlama, kuhanim vinom i čajevima. Izležavamo se na klupama i uživamo u suncu. Put nas dalje vodi do Medvedgrada, uglavnom nizbrdo. Veselo i poletno se spuštamo lijepo uređenom stazom. Staza je prepuna izletnika i sportaša, a najviše obitelji s djecom koje su odlučile ovaj prekrasan dan provesti u prirodi. Na Medvedgradu pravimo kratku stanku jer se zbog obnove ne može ući unutar zidina, uzimamo žig, „čistimo“ preostalu hranu i slatkiše iz ruksaka i krećemo nizbrdo prema Šestinama. Tamo posjećujemo pravi Leustekov (šumerev) grob, i grob oca domovine Ante Starčevića koji se nalaze pored crkve u Šestinama. Silazimo prema autobusnom stajalištu, odakle se okrećem i gledam gore prema Sljemenskom tornju. Ne mogu vjerovati da smo tamo bili samo prije nekoliko sati.
U centar Zagreba dolazimo tri sata prije polaska vlaka, pa koristimo slobodno vrijeme prema vlastitim željama. Netko se odlučio za kavu na terasi kafića, sunčanje na klupama u parku, baklave ili sladoled, netko za šetnju gradom. Važno je da smo se svi okupili u pravo vrijeme na pravom peronu sa kojeg smo u punom sastavu (na zadovoljstvo vodiča Gorana) krenuli i stigli u Slavonski Brod.
Po dolasku je uslijedila emisija slika, pozdrava i luckastih komentara s puta, u grupi na Viberu. Držat će nas to ushićenje i pozitivna energija bar još tjedan dana, do slijedećeg izleta.
Jasminka Pandžić
Ukupno 16 nas se okupilo ispred Brod Turista i krenuli smo automobilima put Strmca. Iako je u rano jutro počela rominjati kišica, vrijeme nas je za samu hodnju poslužilo više nego dobro. Nakon što smo došli do vrha, nazad smo se vratili preko Crne Mlake za ukupno šest sati hodanja s pauzama.
