Poziv na kandidiranje za Predsjednika i upravna tijela PD „Dilj gora“
Članarina 2026.
Drage planinarke i planinari,
Članarina za 2026. će se prikupljati uplatom na račun Društva:
IBAN: HR0723400091110816943
IBAN: HR0723400091110816943
opis plaćanja ČL. 2026. – IME I PREZIME ČLANA
Cijene članarina ostaju iste kao i protekle dvije godine:
• 20 EUR (dvadeset eura) za seniore – plava članska markica,
• 15 EUR (petnaest eura) za umirovljenike – crvena članska markica,
• 10 EUR (deset eura) za djecu i mladež – zelena članska markica.
• 15 EUR (petnaest eura) za umirovljenike – crvena članska markica,
• 10 EUR (deset eura) za djecu i mladež – zelena članska markica.
Potencijalne buduće članove pozivamo da nam se obrate na E-mail: pddiljgora@gmail.com
Međunarodni dan planina
U organizaciji parka prirode Papuk i PU Slavonski planinari, jučer smo obilježili međunarodni dan planina izletom pod nazivom
“Izlet u nepoznati Papuk “
“Dva puta do Jankovca”.
Okupili smo se u Slatinskom Drenovcu te nakon prigodnog planinarskog doručka i uvodne riječi organizatora krenuli za nas neuobičajenim stazama put Jankovca.
Dvije ponuđene rute od tri i pet sati , podjednaki broj planinara na svakoj , krenuo je obroncima tmurnog i maglenog Papuka.
Mokra šuma, magla na momente vrlo gusta , ne previše blata i uz kraće pauze obje grupe sretno su stigle na cilj.
Na Jankovcu iako kasna jesen i tmurno dani , živo. Planinari se sa svih strana u toplom domu, predahu , uz hranu , napitke razgovor i zagrijavanje za povratak.
Dan je kratak pa se za dana valjalo vratiti do polazne točke.
Bilo je to posljednje obilježavanje Međunarodnog dana planina u organizaciji Parka prirode Papuk. Do godine netko drugi će preuzeti organizaciju ovog za sve planinare važnog i posebnog dana.
Ko će to biti vidjet ćemo. Neka nova planina i neka nova ekipa koja bude imala dovoljno entuzijazma , volje i želje pozvati ljubitelje planina na pohod, šetnju, uspon , druženje sve u čast svim planinama naše planete.
155 kontrolnih točaka
Danas su (13.12.) u Zagrebu naši članovi Siniša Damjančić i Nikola Krešić primili Najviše priznanje Hrvatskog planinarskog saveza za obilazak 155 kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice, Josip Zubak Visoko priznanje za 125, dok je Martina Koropatnicki primila posebno priznanje za obilazak 100 KT-a. Dodjela je i ovoga puta održana na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj.
Hrvatska planinarska obilaznica (HPO) je najveća i ujedno najpopularnija planinarska obilaznica u Hrvatskoj. Otvorena je 14. svibnja 2000. prigodom obilježavanja 125. obljetnice planinarstva u Hrvatskoj. Kontrolne točke HPO-a su najatraktivniji hrvatski vrhovi, a jedine kontrolne točke koje nisu vrhovi su Alpinistička zbir¬ka u Zavičajnom muzeju u Ogulinu te Horvatove stube na Med¬vednici. HPO ima šest stupnjeva priznanja, a naši Siniša i Nikola zaslužili su svih 6 priznanja: brončana, srebrna i zlatna značka te posebno, visoko i najviše priznanje. Čestitamo!


Sigurne staze
U utorak, 9,12, bili smo domaćini Prezentacije aplikacije Sigurne staze u organizaciji Stanice planinarskih vodiča Slavonije.
Martinje Kutjevo 9.11.2025
Martinje u Kutjevu nezaobilazna je manifestacija na koju idemo svake godine u velikom broju .
Nije to hodanja i broja koraka radi . To je izraz poštovanja i uvažavanja gradića u srcu Slavonije okruženom brojnim vinogradima , vinarijama , vrijednim vinarima koji prave vrhunska vina poznata na daleko.
Kutjevo je kult . Trg Graševine , Vidikovac Vinkomir , sva okolna brda ,stanovnici , svi mi planinari, posjetitelji sa svih strana Baklana slijemo se u taj mirni gradić jutrom i udahnemo mu život, kao pčele košnici.
Domaćini pravi, tradicionalni doručak, napici, slatke delicije ničega tu ne nedostaje.

Nakon okrijepe red je malo i prošetati pa svakom po izboru , kraće ili malo duže staze, ostanak na Trgu , ili pak razmiliti se po brdima i vinarijama , kušati izvrsna vina. Vinari naravno pripremljeni pa uz kapljicu, šaljiva krštenja vina u svojim vinarijama za raspoložene posjetitelje svoja vrata otvorili su širom i ponudili najbolje što imaju.

Prošetali smo mi planinari i vratili na trg pa uz ostale posjetitelje kojih je bio zavidan broj, pogledali konjske zaprege , a nakom mise i krštenje vina u crkvi i na Trgu , uživali u dobrom raspoloženju , uz kapljicu , zalogaj , muziku i ples. Kao i uvijek veselo i zabavno, prebrzo je prošlo i u sumrak vrijeme je bilo za povratak .


U autobusu pjesma i utisci , a dolaskom u Brod , sve zajedno još jednom apsolvirali smo u toplom prostoru Green parka .
Valjalo se usaglasiti koja su vina bila najbolja . 
.
Zaključak je naravno najbolja su ona koja smo đabe popili
. U zdravlje do nove berbe Martinja , i izvrsnih vina u Kutjevu .
J. Janković
Diljski Žirevi na jesenskom izletu – Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje
Zadnji vikend listopada Diljski Žirevi posjetili su Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje. Naš vodič bio je Siniša, uz pomoćnog vodiča Josipa.
Iako smo cijeli prethodni tjedan pomno pratili vremenske prognoze i brinuli se zbog ne baš sjajnih predviđanja, odlučili smo – idemo! Na izlet se ukupno uputilo 31 član u 10 automobila, stvarajući pravi mali auto-vlakić na putu prema Plitvicama.

Unatoč prognozama, subotnje jutro osvanulo je vedro i sunčano – pravi jesenski dan. A Plitvice u jesen prava su čarolija: žuta, narančasta, crvena i zelena prelijevale su se na sve strane, dodatno naglašavajući tirkizne i tamnoplave tonove jezera.
Žirevi su veselo skakutali po stazama, čas preuzimajući vodstvo od Sinkija, čas lupkajući štapovima po drvenim mostićima. Dan je proletio brže nego što smo očekivali, a večer nas je dočekala u mirnom jesenskom tonu.
Nedjeljno jutro dočekalo nas je s kišom – baš onako kako smo i predviđali. Dogovor je bio da obiđemo interpretacijski centar Speleon, a ako vrijeme dopusti, i Baraćevu špilju, bez dužih šetnji po okolnim brežuljcima.
Speleon nas je oduševio! Najviše pažnje privukla je replika sabljozubog tigra (a ne vjeverice!), koja je bila idealna kulisa za brojne zajedničke selfie fotografije.

Naučili smo mnogo o nastanku špilja, sastavu tla, podzemnim životinjicama i njihovim prilagodbama životu u mraku, kao i o nalascima kostiju životinja koje su ovdje živjele prije 35 000 – 70 000 godina. Posebno nas je dojmio mali kameni nožić – alat koji su izrađivali i koristili naši preci, neandertalci.

Unatoč kiši, nakon Speleona smo ipak odlučili obići i Baraćevu špilju uz pratnju vodiča. Na ulazu smo svi, naravno, stavili zaštitne kacige, a zatim zakoračili u svijet podzemnih čuda.
Za razliku od mnogih drugih špilja, ovdje se doslovno hoda između stalaktita, što iskustvo čini posebno uzbudljivim.
Najviše nas je oduševilo što smo naišli na nekoliko šišmiša – toliko blizu da smo ih gotovo mogli dotaknuti. Vodič nas je upozorio da ih ne diramo, jer mogu prenositi razne viruse, pa smo ih pustili da mirno vise naglavačke sa stijena.
Na kraju obilaska vodič je ugasio svjetla, ostavljajući nas u potpunom mraku. Kratkih pola minute u apsolutnoj tišini bilo je dovoljno da shvatimo koliko nam je vid dragocjen.
Na izlasku, prije povratka kući, pozdravili smo se, razmijenili dojmove i obećali da se vidimo na slijedećem izletu Diljskih Žireva.
Ivana Kulaš – Krešić

Pohod slavonskim planinama
Dvoje Diljevaca odhodalo je ovaj vikend “Pohod slavonskim planinama” trasom SPP-a preko Krndije i Papuka, od Londžice do pl. doma Lapjak u Velikoj, uz odličnu organizaciju PU Slavonski planinari.


Istra
Protekli vikend planinari našeg društva, okupljeni u Skupinu A i Skupinu B pohodili su Istru.

I dok je skupina A puna entuzijazma istu večer imala noćni pohod na Orljak vrh, Skupina B je stigla u apartman. S obzirom da vremenska prognoza nije bila baš obećavajuća, drugo jutro Skupine kreću svaka na svoju stranu.
Skupina B pohodi Vojak. Pogledi sežu 0,5 metara u maglu. Dovoljno za pohod u konobu. Za to vrijeme Skupina A, pračena suncem pohodi Korita, Županj vrh, Veliki Planik.
Slijedi sastanak kod planinaskog doma Žbevnica i zajednički uspon na istoimeni vrh.

Nedjelja je donijela jaku kišu i buru, paje jedini logičan izbor bio put kući. Za skupinu B.
Skupina A je još morala svraiti i u Delnice, dočekati prvi snijeg, i u Ivanić na Bučijadu, jer zašto ne??
Put je inače bio uspješan. Žigomani obavili ono po što su došli, a mi ostali, eto, da…. vidimo puta.

