Subota, 26.06.2021. ranom zorom, nas 20 Diljevaca je krenulo prema Grobničkim Alpama, planinskom masivu u zaleđu Rijeke. Osobnim automobilima smo stigli do sela Podkilavac, pored Grobničkog polja gdje nas čeka naš vodič Goran, također član društva Dilj Gora. Aute ostavljamo u hladu i dijelimo se u dvije grupe, prema zahtjevnosti uspona. Svima nam je cilj planinarski dom Hahlić. Većina nas se odlučuje za zahtjevniji uspon kroz klanac Mudna dol. tj. suho korito potoka Sušice kroz koje nas vodi Goran. To je teža staza koja na nekim dijelovima iziskuje vertikalni uspon uz klinove, sajle i ljestve, ali je odlična za one željne izazova. Kanjon je na nekim mjestima širok samo 1-2 metra i prepun kamenih prepreka. No širina i dubina kanjona nam je osigurala „debelu“ hladovinu u kojoj su nam osobito godile kratke pauze za slikanje i rehidraciju. Nakon što smo svi uspješno svladali prvi uspon po klinovima, vodič je odahnuo, a mi smo puni adrenalina pojurili prema gore, poskakujući s kamena na kamen. Svaka slijedeća prepreka je bila samo još jedan „plusić“ u našem penjačkom iskustvu. Po izlazu iz kanjona, prolazimo kroz šumu i preko livada prošaranih narančastim ljiljanima a pred nama se pojavljuju vrhovi i pogled na plavetnilo Kvarnerskog zaljeva. Podno vrha Dnić (1190) susrećemo divlje konje koji mirno pasu travu, a na vrhu ugledasmo grupicu ljudi koji nam mašu.
Bila je to druga grupa Diljevaca koja se odlučila za nešto lakši uspon, uglavnom kroz šumu, tzv. “Podplaninom”. Oni su do doma Hahlić stigli za nešto manje od 4 sata, ručali, odmorili, i odmah odlučili osvojiti jedan vrh.
Uskoro i naša grupa dolazi do planinarskog doma Hahlić koji je svoje neobično ime dobio je po lokvama koje se nalaze u travnatim dolinama, hahlić je izvedenica od domaćeg naziva za ove lokve. No suša i vrućine koje su potrajale ovih dana učinile su svoje, te u „lokvama“ na koje smo naišli nije bilo vode. U domu se okupljamo, osvježavamo i uzbuđeno prepričavamo događaje s uspona, a poneki broje modrice. U manjim grupama prije i poslije večere odlazimo do vrhova Dnić i Ćunina glava (1157). Na vrhu Ćunina glava grupa Diljevaca čeka zalazak sunca, šalje nam u grupu romantične fotke, a zatim svi odlazimo na zasluženi odmor i tonemo u san.
U nedjelju nas budi cvrkut ptica i njištanje divljih konja. Uskoro se domom širi miris crne kave, najtraženijeg napitka u ovo rano jutro. Slijedi doručak a zatim uspon na Suhi vrh (1250) i Fratar (1358). Još jučer smo bili ushićeni kamenitim vrhom Dnić i pogledom koji se pruža prema moru, a danas su to ushićenje preuzeli novi i teži kameniti usponi, još viši vrhovi, i još uzbudljiviji pogledi na sve strane svijeta. Prema jugu vidik seže sve do sjevernog Velebita i otoka, prema istoku na vrhove Gorskog Kotara, prema zapadu na Učku i Kvarnerski zaljev, te prema sjeveru na Julijske Alpe i Dolomite. Nekoliko ambicioznijih planinara su ranim jutrom, prije svih, otišli do vrha Fratar tako da im je ostalo vremena da „osvoje“ i vrh Obruč (1377) prije nego se svi ponovo okupimo u domu.
Po povratku s vrhova ručamo, a zatim krećemo prema mjestu Podkilavac do auta, najkraćim putem „preko čeke“. Premda najkraći, put nije bio ni malo lagan. Zasjalo je podnevno sunce a na stazi gotovo da nema prave hladovine. No sve muke su zaboravljene onoga trena kad smo se okupili i u velikom postotku odlučili za odlazak na kupanje. Nekoliko sati u toploj morskoj vodi vidalo je bolna stopala i mišiće. A pogled s plaže prema vrhovima Grobničkih Alpi nas je ispunio ponosom.
Jasminka P.
