Kategorija: Izleti

PRENJ, 18.-20.09.2026.

U petak 18.09.2026. godine u 8 sati 13 članova PD Dilj gora uputilo se na izlet na Prenj, planinu u BiH. Putem im se pridružilo još 4 člana PD Dilj gora (3 iz Zagreba i 1 iz Ljubuškog) i 3 prijatelja planinara: 1 iz Sarajeva i 2 iz Posušja. Malo iza 15 sati stižemo na Rujište, polaznu točku za uspone na vrhove Prenja.

Rujište je popularno planinsko izletište oko 18 km sjeverno od Mostara, na nadmorsloj visini od 1.050 m, između planina Prenj i Velež. Posebnu vrijednost ovom području daje endemska vrsta bora, munika, poznata i kao „bosanski bor“. Osim što je izuzetno lijepa, munika je poznata i po blagotvornom djelovanju na respiratorni sistem.

Oko 16 sati krećemo sa Rujišta prema 6,5 km udaljenoj planinarskoj kući Adnan Krilić na Bijelim vodama na 1.450 m nadmorske visine. Praćeni laganom kišom do kuće stižemo oko 18 i 30.

Dolina Bijele vode leži u centralnom dijelu Prenja na nadmorskoj visini između 1.400 do 1.450 m. Dugačka je oko 3 km a široka od 1 do 1,5 km. Omeđena je vrhovima Sivadije sa istoka, Kamenicom sa zapada, sedlom Prijevorac sa sjevera a na jugu se otvara prema Rujištu. Dolina je bogata vegetacijom i od davnina je služila lokalnom stanovništvu za ispašu stoke. Ime je dobila po mnogobrojnim izvorima koji se nalaze na dnu doline (koji su ove godine svi presušili).

Planinarska kuća Adnan Krilić izgrađena je 1950. godine da bi, nakon što je u posljednje ratu uništena, obnovljena u periodu od 2007. do 2009. godine od strane Planinarsko-smučarskog društva „Prenj“ iz Mostara. Smještajni kapacitet je 30 ležaja na katu i još 10 ležaja u prizemlju.

U kući nas dočekuju Sejo i Almir iz Planinarsko-smučarskog društva „Prenj“ iz Mostara, koji će biti naši domaćini naredna dva dana. U ugodnom druženju provodimo vrijeme do večere koju su nam priredili naši domaćini te u „pristojno“ vrijeme odlazimo na spavanje.

U subotu ustajemo u 6 sati, doručkujemo i u 7 sati polazimo na turu: najviši vrh Prenja – Zelena glava (2.155 m) i susjedni nešto niži vrh – Otiš (2.096 m).

Planina Prenj se nalazi u centralnom dijelu dinarskog planinskog lanca na prostoru sjeverne Hercegovine. Prenj je po mnogima najljepša, najatraktivnija i najsurovija planina u Bosni i Hercegovini poznata i kao „Bosanskohercegovačka Himalaja“. Prenj leži u luku, sa sjeverozapada, rijeke Neretve od Glavatičeva kod Konjica do Bijelog polja kod Mostara, sa jugoistočne strane je omeđen planinskim masivima Veleža, Crvnja i Visočice. Okružuju ga prirodna i vještačka jezera: Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac kao i rijeka Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka. U podnožju planine se nalaze tri grada: Konjic, Jablanica i Mostar. Na Prenju je 11 vrhova preko 2.000 m.

Markiranom stazom koja vodi livadama i kamenjarom, rijetkom šumom crnog bora i munike oko 10 sati stižemo u podnožje sedla između vrhova Zelena glava i Otiš. Slijedi nešto zahtjevniji uspon osiguran sajlama do sedla na 2.000 m nadmorske visine. Uspon na najviši vrh Prenja, Zelenu glavu, sa sedla vodi eksponiranim terenom koji traži maksimalnu koncentraciju. Na vrhu smo u 11 sati. Sa vrha se otvara spektakularan pogled na sve stane svijeta: dolinu Tisovice, greben Vjetrenih brda, na Lupoglav i dalje na Čvrsnicu, Vran, Vranicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Maglić, Velež i Čabulju.

Nakon polusatnog odmora i uživanja u pogledima, spuštamo se na sedlo i penjemo na susjedni vrh Otiš sa koga se pruža najljepši pogled na Zelenu glavu. Sa Otiša se ponovo spuštamo na sedlo i krećemo ka planinarskoj kući na Bijelim vodama. Uživajući u svakom koraku i pogledu na predivno okruženje kojim smo se kretali, prije 17 sati stižemo do kuće. Slijedi druženje s novopridošlim planinarima, večera i zasluženi odmor.

U nedjelju u 8 sati spremni smo za polazak na Rujište gdje smo ostavili aute. Pozdravljamo se i zahvaljujemo našim domaćinima te nakon zajedničke fotografije ispred kuće, krećemo ka Rujištu. Prije povratka u Slav. Brod odlazimo do Blagaja u obilazak vrela Bune i Blagajske tekije. Vrelo Bune nalazi se desetak kilometara jugoistočno od Mostara, u blizini Blagaja, u podnožju strmih litica i među zelenilom dinarskog krša, i stvarno je fascinantan prizor. Rijeka Buna rađa se ispod 200 metara visoke stijene. Vrelo Bune jedno je od najizdašnijih krških izvora u Europi. Voda izbija iz pećine pod stijenom, tvoreći hladnu i bistru rijeku koja teče devet kilometara prije nego se ulije u Neretvu.

Tekija u Blagaju jedno je od najljepših i najduhovnijih mjesta u Hercegovini, smještena tik uz vrelo rijeke Bune, nadomak Mostara. Sagrađena je oko 1520. godine kao derviška tekija – mjesto molitve i duhovnog povlačenja – a svojom arhitekturom spaja osmanske, mediteranske i lokalne hercegovačke utjecaje, s prepoznatljivim baroknim detaljima. Bijela građevina priljubljena je uz visoku stijenu, baš pored tamne pećine iz koje izvire Buna, što stvara prizor koji oduzima dah.

Nakon obilaska tekije i vrela Bune ručamo u obližnje restoranu družeći se s patkama koje se brčkaju u hladnoj vodi Bune i čekaju da im bacimo pokoji zalogaj.

Oko 21 sat stižemo u Slav. Brod. Iza nas je novo planinarsko iskustvo, puno druženja, smijeha i dobrog raspoloženja.

Prenj nas je osvojio i siguran sam da ćemo mu se vratiti.

VODIČ: Goran Bašić

Trideset godina „Magdaleninog kružnog puta“

U proljeće 1996. godine, prije tri desetljeća, skupina planinara PD Dilj gora, Slavonski Brod boravila je u Nacionalnom parku Mljet. Prema pisanju Karla Franceška (Hrvatski planinar, 1998, br. 9, str. 241.) markirali su prvu planinarsku stazu na otoku, ispenjali su se na najviši vrh otoka Veli grad (514 m), speleološki orijentirali dvije špilje – Ostaševicu i Morvicu, te u druženju s domaćinima potaknuli osnivanje HPD Planika. Današnja generacija Diljevaca odlučila je organizirati društveni izlet na Mljet kako bi očuvali sjećanje na ovaj zanimljivi dio baštine našeg Društva. Tako je 44 planinara PD Dilj gora petak i subotu prvog vikenda u rujnu provela na Mljetu u planinarenju, druženju i upoznavanju prirodnih ljepota otoka, a izlet je simbolično nazvan „30 godina Magdaleninog puta“.

Prvi planinarski put na otoku Mljetu Diljevci su nazvali po liječnici opće medicine Magdaleni Nardelli Kovačić, Brođanki koja je cijeli svoj radni vijek provela radeći na tom otoku. Karlo Franceško o tome je pisao u Hrvatskom planinaru iz rujna 1998. godine, a dio glasi: “Markiranje kružnog puta dogovoreno je s Dalijom Matijević, dipl. biologom i stručnim voditeljem NP Mljet, a trasu je odredila dr. Magdalena Nardelli Kovačić, liječnica u zdravstvenoj ustanovi Mljet. Brodski planinari su bili oduševljeni vedrinom dr. Nardelli i njenim poznavanjem svakog koraka u prekrasnoj prirodi otoka pa su bojeći planinarske znakove ovu trasu prozvali ‘Magdalenin kružni put’ “. Tada su brodski planinari i tadašnja predsjednica dr. Blanka Sabolić Körmendy potaknuli i osnivanje prvog mljetskog planinarskog društva “Planika“ u čijem je vodstvu bila dr. Nardelli. Od 1996. godine brodski planinari u nekoliko navrata sudjeluju u markiranju i održavanju staza na otoku, a na poziv NP Mljet svake godine u proljeće sudjeluju i u programima volontiranja i čišćenju obale od nagomilanog otpada.

Prvi dan izleta bio je rezerviran upravo za hodanje po Magdaleninom putu – od Solina gdje smo bili smješteni, prema vrhu Montokuc pa prema vrhu Veliki Gradac, nakon čega je uslijedio spust preko Vrbovice i Polača te kružno natrag prema Solinama. Ovaj naziv za stazu ostao je poznat samo Diljevcima, jer ga danas na planinarskim i turističkim kartama otoka nema, kao niti na putokazima na stazi. U drugom dijelu dana, nakon okrjepe, nastavak obilaska uključivao je hodanje oko Velikog i Malog jezera te posjet otoku Sv. Marije na kojem se nalazi Benediktinski samostan iz 12. stoljeća. Vožnja električnim brodom i kupanje u Velikom jezeru u predvečerje zaključili su prekrasan dan i uklonili nakupljeni umor iz planinara.

Subotnja tura započela je u Babinom Polju, odakle smo krenuli lijepom stazom prema Velom gradu (514 m), najvišem vrhu otoka. Tijekom hodanja kroz gustu otočku vegetaciju posebno je zanimljiva bila priča o mungosima, koji su na Mljet dovedeni prije više od 100 godina kako bi se smanjio broj poskoka. Mungosi su se vrlo dobro prilagodili otoku i značajno utjecali na smanjenje populacije zmija, postavši s vremenom prepoznatljiv simbol mljetskog kraja kroz koji smo prolazili. Nakon povratka u Babino Polje i osvježenja, dio društva se odlučio za još malo hodanja prema Odisejevoj špilji. Ta je legendarna špilja visoko rangirana na listi svakog posjetitelja otoka – što zbog legende o Odiseju i nimfi Kalipso koja se uz nju veže, što zbog svoje atraktivnosti. Do špilje, čije je dno ispunjeno morem s morske strane vodi tunel dug oko 20 m, te se može uplivati ili ući manjim čamcem, a boja mora u špilji zbog igre svjetlosti je očaravajuća. Ostatak poslijepodneva bio je rezerviran za odmor i zajedničko druženje. Posebno nam je drago što nam se na večernjem druženju priključila i sama dr. Magdalena Nardelli Kovačić, koja i nakon umirovljenja živi na Mljetu, te smo ponovno osjetili onu istu vedrinu kojom je prije trideset godina zarazila brodske planinare.

Dva lijepa i sadržajna dana na Mljetu, uz puno prijeđenih kilometara, prekrasnih vidika, sunca, mora i zajedništva, prebrzo su prošla. Diljevci su napustili zeleni otok s čvrstim obećanjem – tradicija započeta 1996. godine nastavlja se i dalje, a čvrsta veza između slavonskog Dilja i dalmatinskog Mljeta čuvat će se i prenijeti na buduće generacije.

Siniša Damjančić

 

 

Julijske Alpe: Bavški Grintavec, Krnsko jezero i dolina Soče

U četvrtak 23.07.2026. godine oko 13 sati sedam članova PD Dilj gora (2 planinarke i 5 planinara) uputilo se na izlet u Julijske Alpe u Sloveniju. U predvečerje stižemo preko Kranjske Gore na Vršič, najviši cestovni prijevoj u Sloveniji (1.611 m). Sa vidikovca u blizini Poštarskog doma bacamo pogled na Ajdovsku deklicu, kamenu skulpturu u stijeni Prisojnika. Potom obilazimo spomenik dr. Juliju Kugyju – velikom zaljubljeniku u Julijske Alpe (a naročito u vrh Jalovec). Nakon toga spuštamo se u dolinu Soče i oko 20 sati stižemo do Doma dr. Klementa Juga u Lepeni (700 m).
U petak rano ujutro autima se vraćamo u dolinu Soče do mjesta Soča (500 m) odakle kreće uspon na Bavški Grintavec (2.347 m) – glavni cilj našeg izleta. Pred nama je ozbiljan izazov – više od 1.800 m visinske razlike u usponu i isto toliko u silasku. Vrijeme je ugodno, staza dinamična i dobro markirana, uspon dug i konstantan. Nakon 6 sati uspona svi stižemo na vrh. Većina ekipe nikada prije nije savladala toliku visinsku razliku u jednom neprekinutom usponu. Bavški Grintavec je moćna planina koja se strmo uzdiže nad dolinama Bavšice, Zadnje Trente i Soče. Svi pristupi vrhu su dugi i teški. Budući da u blizini nema viših vrhova, s planine se otvara izuzetan i neometan pogled na središnje i zapadne Julijske Alpe. Nakon dužeg odmora na vrhu, spuštamo se istom stazom kojom smo se penjali u dolinu Soče. Prije mraka stižemo do Doma dr. Klementa Juga u Lepeni gdje noćimo.
U subotnje jutro još poprilično umorni od prethodnog dana, napuštamo Dom dr. Klemeta Juga u Lepeni i krećemo na uspon do Doma pri Krnskih jezerih (1.385 m). I ovaj uspon donosi novih skoro 700 m visinske razlike. Ovaj uspon dodatno otežavaju ruksaci jer sa sobom nosimo svu opremu i stvari za noćenje. Staza je takozvana „mulatijera“, rađena za vojne potrebe tijekom 1. svjetskog rata. Dolazak do doma donosi zasluženi odmor. Dio ekipe obilazi prekrasno Veliko Krnsko jezero, dok se najuporniji član (Nikola) odlučuje na još jedan izazov – uspon na Veliku babu (2.016) i Bogartinsko sedlo. Krnsko jezero je najveće slovensko visokogorsko jezero. Dugo je 300 m, široko 150 m i duboko gotovo 18 m. S jezera je lijep pogled prema Krnu, Velikoj babi, Šmohoru i ostalim vrhovima.
U nedjelju slijedi povratak prema Domu dr. Klementa Juga u Lepeni i našim autima. Nakon kave u domu odlazimo do rijeke Soče i obilazimo Velika korita. Rijeka Soča je jedna od najljepših europskih rijeka. Poznata je po svojoj tirkiznoj boji i kristalno čistoj vodi. Protičući kroz srce Julijskih Alpa, rijeka Soča tvori pejzaže koji oduzimaju dah. Mnogi je od milja zovu „Smaragdna ljepotica“. Nakon obilaska Velikih korita na rijeci Soči spuštamo se dolinom Soče do grada Tolmina gdje obilazimo Tolminska korita, još jedan prirodni fenomen koji je nastao djelovanjem rječice Tolminke, pritoke Soče. Upravo u Tolminskim koritima je najniža točka Triglavskog nacionalnog (narodnog) parka. Nakon obilaska svih atrakcija Tolminskih korita vračamo se u Tolmin na ručak i oko 15 sati krećemo prema Slav. Brodu.
Kao i svi prethodni, i ovaj izlet u Julijske Alpe donio je sve ono što planinarenje čini tako privlačnim. Prekrasna priroda, visoke planine, pogledi od kojih zastaje dah. Zahtjevni usponi, uređeni domovi, susreti s drugim planinarima. I sve to u društvu najbolje ekipe:
Nikola i Maja Krešić,
Jasmina Bašić
Ilija Martinović
Ivan Cipar
Dražen Lazić
Goran Bašić – vodič

Mount Teide 3718 m (Tenerife) 4.-8.lipnja 2026.

Prije naše velike avanture, odlučili smo napraviti jednu malu – ali pametnu – probu.
Mount Teide (3718 m) na otoku Tenerife – kao test tijela, glave i odnosa prema visini.

Kao i uvijek, planina i propisi ne puštaju gore bez muke. Noćni pokušaj uspona nam je propao – doslovno su nas vratili nakon što smo ispenjali trećinu puta. Pokušali smo do vrha i žičarom, ali zbog jakog vjetra taj dan nije radila.

I dalje ne odustajemo i krećemo na pohod ispočetka – “never give up” pristup. 💪

Cijelim usponom pratio nas je jak vjetar, prodorno sunce i miris sumpora iz vulkanskog tla.
Svatko je visinu doživio na svoj način, ali svi smo sve uspjeli savladati i svi smo stali na vrh. Dobili smo upravo ono po što smo došli – iskustvo koje se ne može ni isplanirati ni pročitati, nego samo osjetiti.

Nagradili smo se posjetom ZOO Loro Parque, prošli kroz fascinantne vulkanske krajolike i slikovita sela, a za kraj se okupali u Atlantiku. 🌊

Fascinirao nas je cijeli otok – kao živa razglednica prirodnih sila planeta.

Sad znamo više. O sebi, o planini i o onome što nas čeka.
Sljedeća stanica – Kilimanjaro. 🏔️✨
Jasmina Bašić

U ime PD Dilj Gora neka Vas prati vedar duh,zajedništvo i snaga koju ste gradili tijekom priprema. Želimo siguran uspon,dobro vrijeme, uspješan dolazak na krov Afrike i sretan povratak kući, bogatiji za iskustvo koje će Vas pratiti cijeli život.Jer vrh je trenutak, a cijelo putovanje je ono što ostaje!
🏔️⭕🍀🥾🍀⭕🏔️

Martinje Kutjevo 9.11.2025

Martinje u Kutjevu nezaobilazna je manifestacija na koju idemo svake godine u velikom broju .
Nije to hodanja i broja koraka radi . To je izraz poštovanja i uvažavanja gradića u srcu Slavonije okruženom brojnim vinogradima , vinarijama , vrijednim vinarima koji prave vrhunska vina poznata na daleko.
Kutjevo je kult . Trg Graševine , Vidikovac Vinkomir , sva okolna brda ,stanovnici , svi mi planinari, posjetitelji sa svih strana Baklana slijemo se u taj mirni gradić jutrom i udahnemo mu život, kao pčele košnici.
Domaćini pravi, tradicionalni doručak, napici, slatke delicije ničega tu ne nedostaje.
Nakon okrijepe red je malo i prošetati pa svakom po izboru , kraće ili malo duže staze, ostanak na Trgu , ili pak razmiliti se po brdima i vinarijama , kušati izvrsna vina. Vinari naravno pripremljeni pa uz kapljicu, šaljiva krštenja vina u svojim vinarijama za raspoložene posjetitelje svoja vrata otvorili su širom i ponudili najbolje što imaju.
Prošetali smo mi planinari i vratili na trg pa uz ostale posjetitelje kojih je bio zavidan broj, pogledali konjske zaprege , a nakom mise i krštenje vina u crkvi i na Trgu , uživali u dobrom raspoloženju , uz kapljicu , zalogaj , muziku i ples. Kao i uvijek veselo i zabavno, prebrzo je prošlo i u sumrak vrijeme je bilo za povratak .
U autobusu pjesma i utisci , a dolaskom u Brod , sve zajedno još jednom apsolvirali smo u toplom prostoru Green parka .
Valjalo se usaglasiti koja su vina bila najbolja . 😀😉.
Zaključak je naravno najbolja su ona koja smo đabe popili 😅. U zdravlje do nove berbe Martinja , i izvrsnih vina u Kutjevu .
J. Janković

Diljski Žirevi na jesenskom izletu – Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje

Zadnji vikend listopada Diljski Žirevi posjetili su Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje. Naš vodič bio je Siniša, uz pomoćnog vodiča Josipa.
Iako smo cijeli prethodni tjedan pomno pratili vremenske prognoze i brinuli se zbog ne baš sjajnih predviđanja, odlučili smo – idemo! Na izlet se ukupno uputilo 31 član u 10 automobila, stvarajući pravi mali auto-vlakić na putu prema Plitvicama.
Unatoč prognozama, subotnje jutro osvanulo je vedro i sunčano – pravi jesenski dan. A Plitvice u jesen prava su čarolija: žuta, narančasta, crvena i zelena prelijevale su se na sve strane, dodatno naglašavajući tirkizne i tamnoplave tonove jezera.
Žirevi su veselo skakutali po stazama, čas preuzimajući vodstvo od Sinkija, čas lupkajući štapovima po drvenim mostićima. Dan je proletio brže nego što smo očekivali, a večer nas je dočekala u mirnom jesenskom tonu.
Nedjeljno jutro dočekalo nas je s kišom – baš onako kako smo i predviđali. Dogovor je bio da obiđemo interpretacijski centar Speleon, a ako vrijeme dopusti, i Baraćevu špilju, bez dužih šetnji po okolnim brežuljcima.
Speleon nas je oduševio! Najviše pažnje privukla je replika sabljozubog tigra (a ne vjeverice!), koja je bila idealna kulisa za brojne zajedničke selfie fotografije.
Naučili smo mnogo o nastanku špilja, sastavu tla, podzemnim životinjicama i njihovim prilagodbama životu u mraku, kao i o nalascima kostiju životinja koje su ovdje živjele prije 35 000 – 70 000 godina. Posebno nas je dojmio mali kameni nožić – alat koji su izrađivali i koristili naši preci, neandertalci.
Unatoč kiši, nakon Speleona smo ipak odlučili obići i Baraćevu špilju uz pratnju vodiča. Na ulazu smo svi, naravno, stavili zaštitne kacige, a zatim zakoračili u svijet podzemnih čuda.
Za razliku od mnogih drugih špilja, ovdje se doslovno hoda između stalaktita, što iskustvo čini posebno uzbudljivim.
Najviše nas je oduševilo što smo naišli na nekoliko šišmiša – toliko blizu da smo ih gotovo mogli dotaknuti. Vodič nas je upozorio da ih ne diramo, jer mogu prenositi razne viruse, pa smo ih pustili da mirno vise naglavačke sa stijena.
Na kraju obilaska vodič je ugasio svjetla, ostavljajući nas u potpunom mraku. Kratkih pola minute u apsolutnoj tišini bilo je dovoljno da shvatimo koliko nam je vid dragocjen.
Na izlasku, prije povratka kući, pozdravili smo se, razmijenili dojmove i obećali da se vidimo na slijedećem izletu Diljskih Žireva.
Ivana Kulaš – Krešić

Istra

Protekli vikend planinari našeg društva, okupljeni u Skupinu A i Skupinu B pohodili su Istru.
I dok je skupina A puna entuzijazma istu večer imala noćni pohod na Orljak vrh, Skupina B je stigla u apartman. S obzirom da vremenska prognoza nije bila baš obećavajuća, drugo jutro Skupine kreću svaka na svoju stranu.
Skupina B pohodi Vojak. Pogledi sežu 0,5 metara u maglu. Dovoljno za pohod u konobu. Za to vrijeme Skupina A, pračena suncem pohodi Korita, Županj vrh, Veliki Planik.
Slijedi sastanak kod planinaskog doma Žbevnica i zajednički uspon na istoimeni vrh.

Nedjelja je donijela jaku kišu i buru, paje jedini logičan izbor bio put kući. Za skupinu B.
Skupina A je još morala svraiti i u Delnice, dočekati prvi snijeg, i u Ivanić na Bučijadu, jer zašto ne??
Put je inače bio uspješan. Žigomani obavili ono po što su došli, a mi ostali, eto, da…. vidimo puta.

 

Dugi otok

25.-28.9.2025. Dugi otok – godišnji društveni izlet
Petu godinu za redom PD “Dilj gora” organizira jesenski izlet pod nazivom “Upoznajmo svoje otoke”.
Izlet je osmišljen tako da u njemu mogu uživati sve generacije i članovi svih dobnih skupina s ciljem povezivanja i druženja. Nije tu bilo teških staza i uspona. Prekrasno vrijeme, sunce, izuzetno toplo more za ovo doba godine, malo hodanja, obilazaka i ponajviše uživanja u kupanju i druženju.
Petak prekrasno jutro, sunce i svi spremni za planske i predviđene destinacije. Uspon na vrh Orljak, najvišu točku Dugog otoka 301 mnv.
Bez problema smo se popeli na vrh na kojem je bila prilična gužva, uz nas i grupa planinara iz Slovenije.
Tako je našeg Đuku koji gazi 86-u, Slovenka od 92 dostojno prešišala, a oboje su dokazali kako uz malo zdravlja i dobre volje nikad nije kasno za izazove koje voliš.
Odmorili i nadivili se pogledima na otoke s jedne strane, i nepreglednom pučinom s druge strane otoka. Spustili smo se do auta i uputili se na sam špic otoka pogledati svjetionik Veli Rat. Lijepi prozori i tamo. Svjetionik uređen, pored vidikovac, klupe i mjesta za uživanje u pogledu na otvorenu pučinu. Na kraju plana i programa za petak ostala je plaža Sakarun, gdje smo se po volji i želji individualno opuštali. Kupanje u toplom moru, izležavanje, uživanje u hedonizmu, druženju. U smiraj dana krenuli smo prema hotelu, a večer je naravno protekla u druženju, pjesmi i plesu na plaži ispod hotela.
Subota opet sunčana i predivna, kratka vožnja i stigli smo do parka prirode Telaščica. Kratki uspon i evo nas kod interpretacijskog i multimedijalnog centra. Upoznali smo se s geološkim porijeklom otoka, florom i faunom podmorja, načinom nastanka slanih jezera na otoku, uživali u pogledu s vidikovca.
Nakon poučnog centra uputili smo se u obilazak parka prirode, prema slanom jezeru Mir. Staza kraj samog mora u hladu, idealna. Stigavši do ugostiteljskih objekata pred samim jezerom svatko je mogao birati. Dalje hodanje, mali uspon do vidikovca ili pak kupanje i hedonizam do povratka ekipe koja je odlučila odraditi sve što je bilo planirano.
Većina je ostala na plaži i uživala u moru i toplom jesenjem suncu, a dio ekipe uputio se u obilazak slanog jezera. U rano poslijepodne vratili smo se u hotel i opet svakom po želji, kupanje, šetnja, odmor. Večer naravno opet druženje na plaži uz muziku i ples.
Nedjelja jutro pakiranje i trajekt. Neki su se uputili kući, neki su planirali i uspeli se na Tulove Grede, a većina je po planu krenula put obilaska Majstorske ceste, Velebita i vožnju do Tulovih Greda.
Provozali smo se cestom, zastali kod poznate ruševne kuće u zaseoku Modrići, obišli crkvu i spomenik s imenima svih poginulih hrvatskih branitelja na Velebitu. Na kraju pod samim Tulovim Gredama uz jak vjetar ovjekovječili zadnjom slikom ovaj prekrasan izlet.
Sve je bilo prekrasno. Vrijeme naklonjeno, more toplo, sve viđeno i doživljeno čista petica. Planinari svi zajedno u slozi, veseli i zadovoljni. Jedva čekamo novi otok i druženje.

Cvrcka

Vikend za dušu, pluća i dobar apetit! 🌿😁
U subotu smo planinarili kroz čudesni kanjon rijeke Cvrcke (BIH), gdje nas je kroz prirodne ljepote vodio naš vodič Željko – čovjek koji bolje poznaje teren nego mi vlastite ormare. Staza je bila prava razglednica: stijene, šuma, bistra rijeka..
Nakon hodanja otišli smo u smještaj gdje su nas dočekali naši domaćini kojih je dio bio sa nama i na stazi. Hrana odlična, društvo još bolje, a večer smo proveli uz gitaru, pjesmu i onaj osjećaj kad ne znaš jel ti ljepše u srcu ili pod nepcem. 🎶❤️
U nedjelju smo posjetili slap na rijeci Ilomskoj – prirodni spektakl koji teško stane u fotografiju. Voda koja se razlijeva preko stijena, mir, svjež zrak… idealno mjesto da zaboraviš sve obaveze, barem na trenutak. 💦🌿
Za kraj – riblji restoran koji nas je potpuno osvojio. Hrana toliko dobra da je razgovor za stolom stao… jer su svi bili zauzeti – vilicama 🐟🍽️ Konobar je prekinuo tišinu i pitao Ogija koje pivo želi a odgovor je bio – VELIKO 😁
Zaključak: izlet za pamćenje – savršen spoj prirode, dobre ekipe i još boljih domaćina.
Jedva čekamo sljedeću avanturu na “Crćku”!

Dolomiti

Opisati i dočarati Dolomite planinski masiv Talijanskih Alpi, naselja u podnožju, krajolik tih prekrasnih ujedno i pomalo surovih vrhova i pitomih dolina, jezera , nemoguće je.
Nema kamere koja može dočarati tu ljepotu i kontrast sljubljenih vrhova s uređenim dolinama. Malena prekrasna mjesta puna zelenila okružena stijenama ljepotom plijene i oduzimaju dah.
Tako su i nas , šest članica PD Dilj gora ,spremnih na avanturu zvanu Dolomiti očarali i zadivili krajolici , vrhovi , staze i mjesta . Svaka staza kojom smo hodali , svaki uspon i silazak ili pak pogled i obilazak jezera nešto je što se ne zaboravlja.
Dolomite treba doživjeti usponom , trudom i znojem .
Samo ih tako možeš zaista vidjeti u punini njihove veličine i surove ljepote.
Ispenjali smo vrhove 2450, 2575m/nv.
Na vrh 3244m/nv “Tofanna di Roses” su nas vozile tri žičare, tri puta mjenjaš kabinu . Visina je to koja se ne može savladati u jednom potezu.
A pogled neopisiv. U podnožju Cortina d’ampezzo, prekrasan poznati skijaški gradić, a u daljini stotine vrhova , jasnih, u oblacima ,pod snijegom .
Prelijepo jezero Lago de Braies , gradić Brunico, Tri cime di Lavaredo. Svi vrhovi koje smo ispenjali , jezera koja smo obišli i mjesta koje smo vidjeli , vrijeme koje nam je bilo naklonjeno. Sve je bilo top. Bila su to četiri dana ljepote , aktivnosti i čistog zadovoljstva.
Jasminka Janković