Diljski Žirevi na jesenskom izletu – Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje

Zadnji vikend listopada Diljski Žirevi posjetili su Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje. Naš vodič bio je Siniša, uz pomoćnog vodiča Josipa.
Iako smo cijeli prethodni tjedan pomno pratili vremenske prognoze i brinuli se zbog ne baš sjajnih predviđanja, odlučili smo – idemo! Na izlet se ukupno uputilo 31 član u 10 automobila, stvarajući pravi mali auto-vlakić na putu prema Plitvicama.
Unatoč prognozama, subotnje jutro osvanulo je vedro i sunčano – pravi jesenski dan. A Plitvice u jesen prava su čarolija: žuta, narančasta, crvena i zelena prelijevale su se na sve strane, dodatno naglašavajući tirkizne i tamnoplave tonove jezera.
Žirevi su veselo skakutali po stazama, čas preuzimajući vodstvo od Sinkija, čas lupkajući štapovima po drvenim mostićima. Dan je proletio brže nego što smo očekivali, a večer nas je dočekala u mirnom jesenskom tonu.
Nedjeljno jutro dočekalo nas je s kišom – baš onako kako smo i predviđali. Dogovor je bio da obiđemo interpretacijski centar Speleon, a ako vrijeme dopusti, i Baraćevu špilju, bez dužih šetnji po okolnim brežuljcima.
Speleon nas je oduševio! Najviše pažnje privukla je replika sabljozubog tigra (a ne vjeverice!), koja je bila idealna kulisa za brojne zajedničke selfie fotografije.
Naučili smo mnogo o nastanku špilja, sastavu tla, podzemnim životinjicama i njihovim prilagodbama životu u mraku, kao i o nalascima kostiju životinja koje su ovdje živjele prije 35 000 – 70 000 godina. Posebno nas je dojmio mali kameni nožić – alat koji su izrađivali i koristili naši preci, neandertalci.
Unatoč kiši, nakon Speleona smo ipak odlučili obići i Baraćevu špilju uz pratnju vodiča. Na ulazu smo svi, naravno, stavili zaštitne kacige, a zatim zakoračili u svijet podzemnih čuda.
Za razliku od mnogih drugih špilja, ovdje se doslovno hoda između stalaktita, što iskustvo čini posebno uzbudljivim.
Najviše nas je oduševilo što smo naišli na nekoliko šišmiša – toliko blizu da smo ih gotovo mogli dotaknuti. Vodič nas je upozorio da ih ne diramo, jer mogu prenositi razne viruse, pa smo ih pustili da mirno vise naglavačke sa stijena.
Na kraju obilaska vodič je ugasio svjetla, ostavljajući nas u potpunom mraku. Kratkih pola minute u apsolutnoj tišini bilo je dovoljno da shvatimo koliko nam je vid dragocjen.
Na izlasku, prije povratka kući, pozdravili smo se, razmijenili dojmove i obećali da se vidimo na slijedećem izletu Diljskih Žireva.
Ivana Kulaš – Krešić

MPŠ: Grabovac – Vježba prve pomoći, 10. svibnja 2025.

Subota ujutro, 10.5., dan je obećavao: bez kiše, sunce je sjalo i zvalo nas u prirodu. Bilo je vrijeme za izlet Male planinarske škole. Naše odredište bio je Grabovac – izletište pokraj sela Klokočevik. Mala oaza zelene livade kao da je jedva čekala dječji smijeh i graju. Ovaj put glavni zadatak bio nam je poslušati kratko predavanje i vježbe iz prve pomoći. U osnove prve pomoći uputila nas je učiteljica biologije i kemije Marijana Štefanac sa svojim učenicima iz OŠ “Stjepan Radić” iz Oprisavaca. Zašto baš oni? Ova simpatična ekipa je višegodišnji pobjednik naše županije u natjecanju iz prve pomoći, što je samo značilo da smo imali iskusne i nagrađivane demonstratore. Učenici su nam pokazali razne ozljede i načine reagiranja kod ozljeda, te demostrirali prvu pomoć. U početku stidljivo, javilo se i nekoliko malih planinara za ulogu žrtve. Odrasli su također sa zanimanjem pratili i divili se vještinama i znanju učenika, a i prisjetili se i malo obnovili svoje znanje. Kako bi im se odužili poveli smo ih na zajedničku šetnju šumom oko Grabovca. Nažalost nismo se baš nahodali. Zbog cjelotjednog kišnog vremena, šumske staze bile su blatne, što i ne bi bio problem, da nas nije pratio roj dosadnih komaraca. Zato smo odhodali kraću turu i odlučili da je vrijeme da se vratimo na sunce.
Bila je to odlična odluka. Kako smo izišli iz šume za sobom smo ostavili dosadne komarace. Sunce nas je spasilo. Vrativši se na proplanak, naš vodič Siniša, iz prtljažnika automobila izbacio je lopte. Igrali smo graničar – baš smo se izmorili. Neki su nas iznenadili svojom spretnošću.
Za to vrijeme vijugavi potočić je privukao najmanje planinare, koji su skakutali s jedne strane na drugu, gradili brane i glumili ribiče improviziranim štapovima.
Zaključno: nismo se nahodali ali smo se zabavili, i naučili nešto novo. Još jednom, zahvaljujemo se učiteljici i učenicima iz Oprisavaca na vježbi iz prve pomoći. A mi se vidimo iduće nedjelje 18.5. na izletu školice na Sovsko jezero.
Ivana Kulaš – Krešić

MPŠ: Petnja, 03. svibnja 2025.

Naša mala školica bila je na još jednom izletu. Ovaj put hodali smo kratku ali slatku turu oko jezera Petnja. Vodio nas je Goran, uz pomoć vodiča Anite i Josipa te Kreše iz HGSS-a. Dan je bio savršen za hodanje. Sunce nas je grijalo pa su i mali planinari bili puni energije. Pomrsili smo planove ribičima svojim zvonkim glasićima. Dok je jezero bilo mirno i uspavano, kolona narančastih majica budila je sve pred sobom. Na našu graju odazvala bi se pokoja žaba iz jezera. Brzo smo odhodali krug, nije bilo predugih pauza, jer smo nažalost imali (b)rojnu pratnju komaraca.
Došavši na livadu ispred Šumarske kuće na scenu je stupio Bruno Brinzej kojem ovim putem i zahvaljujemo na zabavnim igrama koje nam je priredio. Podijelio nas je u tri ekipe zvučnih imena: Divlje svinje, Vukove i Medvjede. Žestoko smo se igrali i borili kako i priliči imenima grupa. Zaboravili smo i na komarce: skačući u vrećama, povlačeći uže, bacajući frizbi i kolute. Pobjednik na kraju nije ni bio važan. Najvažnije je bilo provesti dan u aktivnostima u prirodi, družiti se i vratiti se kući umoran ali s osmijehom na licu. Vidimo se iduće subote.
Ivana Kulaš – Krešić

MPŠ 2025. – Eko akcija na Sv, Petki, 12.travnja 2025.

Mala planinarska škola-ekološka akcija, subota 12.4.2025.
Lijep sunčan subotnji dan pratio nas je na izletu Male planinarske škole.
Iz ulice Kotlić krenuli smo na uspon, a zatim na spust šumom do izletišta Sveta Petka.
Naši mali planinari putem su vrijedno skupljali sitni otpad. Jedan od ciljeva izleta bio je da svatko pokupi barem jedan komad sitnog otpada kako bi planinarska staza bila čista, a šetanje ugodnije. Ideja je nastala iz projekta “Pick one, leave none” (“Pokupi jedan, ne ostavi nijedan”).
Pokupili smo smeće i oko Svete Petke, uredili izvor i okoliš, očistili bazen, igrali graničar i kviz o zaštiti bilja i životinja Dilj gore.
Vratili smo se istom stazom natrag. 23 polaznika Male planinarske škole uz dvoje Diljskih žireva, nekoliko roditelja te troje odraslih planinara uspješno su savladali strmi uspon i nizbrdicu.

MPŠ 2025. – Čardak, 5. travnja 2025.

Mala planinarska škola, generacija 2025. ide dalje. I to samo kako. Danas smo zajedno s malo većim planinarima iz Osnovnih škola Ivana Brlić Mažuranić i Ivan Goran Kovačić pješačili od Ljeskovih voda do vrha Čardak. Nakon što su dobili upute za izradu improviziranog skloništa – bivka, pet grupa mladih planinara se razletjelo širom šume i prionulo zadatku. Mobitel se koristio samo za određivanje sjevera, a za sve ostalo zaslužna je mašta, timski rad i puno dobre volje. Pet sati u šumi za 30ak djece je proletjelo. Rezultati apsolutno impresivni – pogledajte i sami. I iako je danas formalno pobjedu odnijela ekipa “A je to”, pobjednici su svi. Čestitamo, bili ste odlični!

MPŠ 2025. – Posjet HGSS stanici Slavonski Brod – 25. ožujka 2025.

Mislite da naši mali školarci miruju preko tjedna? Prevarili biste se i to dobrano. Danas su išli u posjet HGSS Stanica Slavonski Brod i isprobali penjanje po umjetnoj stijeni(boulderu) i jako im se svidjelo. Bilo ih je više od dvadeset i svi su uživali u penjanju. U pauzi između penjanja jedan član Stanice, inače član našeg društva školarcima je govorio nešto više o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i saznali su mnogo novih i zanimljivih informacija. Hvala brodskom HGSS-u što je našim školarcima omogućio ovu vrstu fizičke aktivnosti i nadamo se kako će školarci imati još prilike za penjanje. Sudeći po fotografijama koje dokazuju zavidne penjačke vještine, za desetak godina moglo bi biti novih članova u brodskom HGSS-u – nitko sretniji od nas!

2. izlet Male planinarske škole – “Papučki jaglaci” – 22. ožujka 2025.

Prošli vikend zbog lošeg vremena nije bilo planinarenja za naše male školarce pa su ovu subotu jedva dočekali. Skupilo nas se oko 45 zajedno s roditeljima. Busom do Velike, na prve Papučke jaglace za najveći dio školaraca. Iako nam je kiša i sada prijetila, ipak nam se vrijeme smilovalo. Hodala se staza preko Veličkog grada i Tauberovih stijena do vrha Lapjak te natrag Šulerovom stazom. Bilo je strmina i stijena, šume i svakojakog cvijeća. Mali vodiči su se okušali i u korištenju opreme, toki-vokiji su baš zanimljiva stvarčica, sve nužne informacije su Orao, Žabica i drugi uredno zamjećivali i prenosili dalje. Diljski žirevi, vidimo se sljedeće subote!

MALA PLANINARSKA ŠKOLA 2025.

U subotu 8. ožujka krenuli smo s još jednom Malom planinarskom školom, trećom po redu. Okupilo se 30-ak djece i nakon kratkog upoznavanja s društvom, voditeljima, pravilima ponašanja i opremom, odmah smo krenuli na stazu. Staza je bila kratka, od doma do Šume Striborove i natrag, ali mali školarci su se odmah okušali u vođenju, ponašanju, zaštiti okoliša i upoznavanju znakovlja u prirodi. Na kraju bijahu i gladni, i žedni i umorni, ali nadasve zadovoljni. Također i roditelji, ali i voditelji. Za prvi puta odlični, a sljedeće nedjelje idemo i malo uzbrdo. Vidimo se u subotu!

Diljski Žirevi: Voćin i Jankovac, 16. ožujka 2024.

U subotu 16.03.24. preko 45 Žireva s roditeljima i voditeljima istraživalo je Papuk, njegovu povijest, sadašnjost, biljni i životinjski svijet i mnoge druge zanimljivosti u Geoinfo centru u Voćinu. Između mnoštva zanimljivih, interaktivnih sadržaja (postav geologije, biologije i kulturno – povijesne baštine), male i velike posebno je oduševio 6D filmski prikaz odnosno vremeplov kroz nastanak i razvoj svijeta. Poslije smo još odhodali krug oko Jankovca i uživo se upoznali s mnogim detaljima koje smo vidjeli u Geoinfo centru. Ni kiša nas nije smela u ugodnoj šetnji kroz šumu, skupljanju kamenja i igri, u još jednoj lijepoj žirevskoj avanturi.
P.S. Maksim je popravio jedan ekran u Geoinfo centru koji nije radio, a njihovi tehničari ga nisu riješili. Detektirao je i vrstu kvara na VR naočalama, samo treba zamijeniti kabl koji već jako dugo ne funkcionira. Bravo Maks!