Kategorija: Izleti

Izlet: Prva zadnjega – Krndija, 4. prosinca 2022.

Tradicionalan pohod Prva zadnjega (ove godine u spomen preminulom planinaru Branku Tivanovcu koji je pokrenuo i organizirao prijašnje pohode) okupio je 8 Diljevaca, 2 domaća vodiča Kutjevčana i 3 Sokolovčana koji su hodali preko Krndije iz Kutjeva do Gazija i nazad, te brojne druge koji su hodali nekoliko staza od same kuće Tivanovo .

U 9 kod Doma: Pljuskara, 13. studeni 2022.

Nedjelja , zna se put pod noge i u prirodu.
Jutrom prvo sređivanje našeg planinarskog ormarića. Bilo je tih izleta ove godine, nek se vidi i nek se zna aktivno se hoda.
Ako prolazniku zapne za oko ljepota ovih pejzaža i ekipa koja u njima uživa, bit će nam drago da nam se pridruže novi članovi i zajedno s nama u budućnosti pohode nove destinacije.
Ostatak dana šetnja našim krajem , lagano prema Pljuskari. Još uvijek i poneka Trubača proviruje ispod sve debljeg sloja lišća.
Na pljuskari već dio ekipe . Vatra spremna , na stolu gozba.
Volimo tu Pljuskaru i ma koliko puta ju posjetili , uvijek joj se rado vraćamo.
Ne samo mi, uvijek je tu živo.Šetača, izletnika iz svih krajeva Slavonije .
Lovački psi došetali danas vjerojatno privučeni primamljivim mirisima sa vatre..
Red šetnje, smijeha, muzike, pjesme , hrane i dobrih ljudi.
Može li se bolje provesti jedna sunčana jesenska nedjelja.

Izlet: Cres – Lošinj – Viševica, 28. listopada – 1. studeni 2022.

Spakirani i vidno spremni, 28 članova PD Dilj gora krenulo je na četverodnevni izlet Cres-Mali Lošinj u petak, 28. listopada. Vesela karavana od tri kombija i jednog osobnog automobila otisnula se na put u 16 sati. Ugodna vožnja do prve postaje, otoka Krka, trajala je malo više od predviđenog, što zbog cestovnih gužvi, što zbog „krivo“ postavljenih putokaza. Domaćini na Krku, vrijedni i ljubazni ljudi, ugostili su nas u svom hostelu Kantun, a za umjetnički dio večeri pobrinuo se naš harmonikaš Kauk. Bilo je pjesme, slavonskih delicija, smijeha i kasnonoćnog lijeganja.

Sutradan, nakon doručka, karavana pojačana najmlađom planinarkom i njenim nosačima krenula je prema Cresu. Posjetili smo Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli u mjestu Beli na sjevernom dijelu otoka Cresa. Stručno nas je osoblje upoznalo s radom Centra koji se bavi zaštitom tih ugroženih ptica i stvaranjem uvjeta za njihovo očuvanje. Prošli smo i kroz multimedijalni izložbeni postav o bjeloglavim supovima i životu stanovnika creske Tramuntane (sjeverni dio otoka Cresa). Put iz Belog nastavili smo Tramuntanom koja se razlikuje od ostatka otoka jer ju prekrivaju guste šume hrasta i kestena. Od ukupno sedam izgrađenih labirinata, mi smo prošli pokraj jednog. To je Vesnin labirint posvećen starohrvatskoj božici proljeća Vesni. Okušali smo se i u šetnji labirintom za koju kažu da je meditacija u pokretu. Zanimljivo je da Sis nije najviši vrh otoka. Najviši vrh Gorice (648 m) je oko 2 km sjevernije, ali nema uređenu stazu ni vidik. Staza prema Sisu je jednostavna. Hodali smo po hrptu uz
suhozid s prekrasnim pogledom na more i okolicu. Putem smo sreli mnoštvo ovaca, a jednog smo jelena natjerali u bijeg. Nismo bili crna ovca, već samo poveća skupina veselih planinara. Nakon spusta pao je dogovor da ćemo ići na plažu. Nekolicina hrabrih i nezimogroznih uskočila je u more koje je bilo na ugodnih 19°C. Osvježenje za tijelo, pomlađivanje za dušu. Nakon 9 km i 4 sata hodanja, prijavili smo se u Hi hostel u Velom Lošinju.

U nedjelju smo iz pravca Nerezina smjelo krenuli put Osoršćice. Gazeći planinskom stazom dugom 4,5 km kojom se prije 135 godina penjao i sam Rudolf Habsburg došli smo do crkve Sv. Nikole. Ovaj vrh pripada Svetim vrhovima Hrvatske. Odande se pružio prekrasan pogled na cresko – lošinjski arhipelag stvarajući čarobnu sliku na horizontu. Kroz krš i makiju nastavili smo do Televrine (588 m), najvišeg vrha Osoršćice. Naš put dalje vodio je hrptom planine prema PD Sv. Gaudent gdje nas je čekao ručak. Putem smo imali prekrasan pogled na Istru, Velebit, Unije, Krk, Cres… Domaćini su nas primili, ugostili, a mi zadovoljno zapjevali te nastavili kršem i kroz suhozide do Osora. Taj gradić dijeli i spaja Cres i Lošinj još od rimskoga doba kada se vjeruje da je prokopan mali kanal. Nakon 12 km staze i 6 sati hodanja, druženje smo nastavili u hostelu.

U ponedjeljak se od Velikog do Malog Lošinja zaputio polovičan broj planinara. Druga polovica se poput rakove djece rasula po Lošinju. Svatko u svojim gojzama krenuo je svojim tempom nekom svojom stazom. Planinari s više snage okupili su se oko našega predsjednika te krenuli prema Sv. Ivanu i prekrasnom panoranskom pogledu. Prateći put Lošinjskih kapetana stigli su i do plaže.
Nastavljajući put obalom obišli su nekoliko poznatih plaža. Nakon duge šetnje (17 km, 6 sati) slijedilo je opuštanje na hotelskom bazenu i sauni. Navečer, na terasi hostela, okupili smo se oko kvadratnoga stola u krug te uživali u razgovoru, smijehu, pjesmi i kapljici.

Zadnji dan putovanja, na putu prema kući, sišli smo s autoceste u Fužinama i prošli kroz Lič prema podnožju Viševice. Prijevozna sredstva ostavili smo kod Vagabundine kolibe. Dio puta morali smo prijeći cestom, a onda smo zagazili u bukovu šumu. Uspon je bio razmjerno strm s ponekim ravnim dijelom terena. Kada smo došli na vršnu livadu, pogled je pucao na sve četiri strane svijeta. I Velebit i Bjelolasicu i Risnjak i Učku! Sve smo ih vidjeli! Imali smo puno sreće jer nas je toplo i vedro vrijeme pratilo sve dane.
Silazak je zahtijevao pojačan oprez. Bilo je tu kotrljajućeg kamenja, šuškavog suhog lišća, skrivenih grana. Ručak nas je čekao u Vagabundinoj kolibi. Bio je to posebno ukusan obrok jer je spremljen s čistim užitkom zadovoljnog čovjeka kakav su dojam ostavili domaćini. Put prema kući prošao je bez većih cestovnih gužvi, ali po mraku i u magli. Do 22 sata svi su putnici sigurno stigli svojim kućama.
Bio je to izlet za pamćenje. Organizatori su odradili odličan posao. Bilo je mnoštvo sadržaja bez praznog hoda. Nitko se nije ozlijedio. Skupina je živjela kao jedan organizam pazeći jedni na druge i podržavajući se. Koliko je bilo lijepo najbolje govore osmijesi koji su redom stajali od uha do uha.
Ponovilo se!

Nikolina

 

 

Izlet: Pohod – Od Premužića do Štampara, nedjelja, 9. listopada 2022.

Desetak Diljevaca je bilo na pohodu Od Premužića do Štampara. Izvještaj preuzet sa stranice HPD Gojzerica:
Ove godine po drugi puta u Slavonskom Kobašu i Oriovcu održan je Memorijalni pohod: Od Premužića do Štampara. Ova hvale vrijedna planinarska manifestacija održava se u spomen na hrvatske velikane Antu Premužića (rođenog u Slavonskom Kobašu) i Andriju Štampara (rođenog u Brodskom Drenovcu), a organizator je HPD Gojzerica – Podružnica Oriovac. Oba velikana vezana su za općinu Oriovac i bližu okolicu, a svojim radom i djelovanjem ostavili su veliki trag u Hrvatskoj i šire. Ante Premužić bio je veliki graditelj te je najpoznatiji po izgradnji svima poznate ”Premužićeve staze” na Velebitu, dok je Andrija Štampar postao svjetski poznati zdravstveni djelatnik iz čijeg udžbenika su učili Kinezi, Amerikanci, Indijci, Švicarci, Nijemci, Rusi i drugi poznati narodi. Manifestacija je započela u 7:30 sati u lovačkom domu u centru Slavonskog Kobaša, gdje su domaćini dočekali i ugostili uzvanike. Nakon toga pješice su obišli rodnu kuću Ante Premužića, gdje im je profesorica Kristina Nikičić održala poučno predavanje o hrvatskom velikanu. Nakon njenog predavanja nastavili su sa sjećanjima na prošla vremena i okolnosti u kojima se nekad živjelo. Ubrzo su sjeli u autobus i odvezli se do Oriovca, gdje ih je čekao ostatak programa. U centru Oriovca kod vatrogasnog doma planinarima su se obratili: Karlo Tomljenović (općinski vijećnik – organizator), Zoran Ivezić (voditelj Podružnice Oriovac), Antun Pavetić (načelnik općine Oriovac), Matija Jošić (predsjednik općinskog vijeća) i Igor Nađ (predsjednik HPD Cibalija Vinkovci i predstavnik Slavonskih planinara). Tijekom okupljanja planinara poslužen je tradicionalni planinarski doručak i organiziran je zanimljiv obilazak vatrogasnog muzeja na katu zgrade. Prije polaska na stazu napravljena je zajednička fotografija te je odana počast poginulim hrvatskim braniteljima, kao i poznatim Oriovčanima. Staza je bila dobro markirana za što su najviše zaslužni markacisti Ante Bošnjak i Ivan Miljanović te domaće snage pod vodstvom Miroslava Medunića. Po dolasku na Kasonjski vrh (352 mnv), grupa se odmorila, okrijepila i napravila još jednu zajedničku fotografiju za pamćenje. Nakon toga počelo je spuštanje prema Brodskom Drenovcu i ostacima rodne kuće Andrije Štampara. Po dolasku u centar Brodskog Drenovca planinari su obišli jedini preostali ”Štamparov bunar”, te područnu školu koja nosi njegovo ime. Prije polaska natrag prema Oriovcu napravljena je i posljednja fotografija, na mjestu gdje uskoro treba nići Memorijalni centar posvećen liku i djelu Andrije Štampara. Jedan dio ekipe odlučio se vratiti autobusom, dok se većina uputila natrag pješice. Povratak je prošao u ugodnom raspoloženju i razmjeni pozitivnih dojmova, a po dolasku u Oriovac dočekao ih je šator s toplim grahom i pićem za okrijepu umornih planinara. Ubrzo su podijeljene zahvalnice svim nazočnim društvima i udrugama zaslužnim za organizaciju ove planinarske manifestacije. Nastavilo se veselim druženjem uz tamburašku glazbu i ugodno ćaskanje te obilaskom dobro opremljenih štandova domaćih OPG-ova. Kao i uvijek svemu lijepome dođe kraj, pa je uskoro došlo vrijeme rastanku. Ovaj rastanak nije bio tužan, zbog očekivanog ponovnog okupljanja na istom mjestu do godine.
HPD Gojzerica – Požega – Podružnica Oriovac

Izlet: Dubokovac – slet PD Vučjak, Bosanski Brod, nedjelja, 9.10.2022.

U nedjelju okupljeni oko našeg Milana, krenuli smo u 7.30 od koloseuma put Bosne na slet planinara u Planinarsko društvo Vučjak iz Bosanskog Broda.
Dolaskom u Dubokovac domaćini su nas počastili mezom, kavom i toplom dobrodošlicom. Vrijeme je bilo izmišljeno a staza izvrsna.
Po završetku hodanja poslužili su nam kuhani grah i razna pića.
Bilo je izvrsno, a tko nije bio ne zna što je propustio.

Kod Doma u 9: Čelikovići- Papa Hrast, Grgurevići-Pljuskara, 2. listopada 2022.

Hodali smo danas naravno , iskoristili prekran dan.. Kao i uvijek jutrom ispred doma dogovor je pao , birali smo gdje ćemo.
Mlađa ekipa naravno dužom stazom , a seniori su se odlučili za laganu šetnju od Glogovice do Pljuskare.
Uz sunce , obilje gljiva Sunčanica koje smo naravno s guštom brali i kako je i običaj u našem domu upravo konzumiramo.
Vrijedne naše članice , hvala im , potrudile su se da guštamo u ukusnim plodovima ravno iz šume na stol.
Startali smo kod svetišta Gašinac uz Grgureviće. Nas 12 je izabralo ovu trasu- ostali 15 je gljivarilo oko Pljuskare. Papa hrast priroda polako rastače.

Izlet: Vis, 17.-21. rujna 2022.

Planinarsko društvo „Dilj gora“, pod budnim okom i pomno isplaniranom organizacijom vodiča Gorana Bašića, uspješno je provelo petodnevni izlet na otok Vis i Komižu, naše najudaljenije nastanjene otoke. Ispraćeni kišom, pet planinarki i šest planinara uputilo se autobusom nešto prije ponoći 16. rujna 2022. g. iz Slavonskog Broda.
Nakon više od osam sati putovanja stigli smo 17. rujna ujutro do Splita okupanog suncem. Do polaska trajekta prošetali smo starom gradskom jezgrom, obišli Dioklecijanovu palaču, katedralu sv. Duje, Peristil, Hrvatsko narodno kazalište, Prokurative te uživali u toplini i ljepoti Splitske rive.
Trajektom „Petar Hektorović“, možda i najvećim kojim smo uopće putovali s pet putničkih razina, uz vjetar u kosi zaplovili smo prema otoku Visu, a pogled je bio veličanstven. Nakon dva i pol sata plovidbe kroz morsko plavetnilo pristali smo u luku grada Visa. Prošetali smo užim središtem našeg najstarijeg grada te uz kavu odmarali na sjenovitoj terasi „Bilibe“, dogovarajući se o nabavi potrebnih namirnica za naredne dane. Iako već umorni od višesatnog putovanja čekao nas je još i naporan uspon do planinarske kuće „Sveti Andrija“, s razine mora na 267 m/nm, do koje smo trebali stići prije mraka. Uspon je trajao sat vremena i nikome nije baš bilo lako, no pogled s vrha gdje je dom smješten izbrisao je sav umor. Dokle pogled seže uokolo vide se otoci Šolta, Brač, Paklinski otoci, Hvar, Korčula, poluotok Pelješac, Lastovo, Sušac, pa čak i vrhovi Mosora. Planinarska kuća „Sveti Andrija“ je solidno opremljena, čista, s lijepom natkrivenom terasom i pogledom te je nadmašila naša očekivanja. Nakon smještaja u spavaonicu pripremili smo večeru i dogovorili detalje za sutrašnju turu. Jedva smo čekali odmoriti se od dugog puta i utonuli u san.
Drugi dan našeg izleta (18. rujna) počeo je ustajanjem sa suncem. Najljepši prizor koji možete zamisliti izlazak je sunca na Visu, rađanje svjetlosti u svim nijansama narančaste, žute i zlatne boje na nebeskom plavetnilu. Nakon doručka i pripreme naprtnjača uputili smo se u 8 sati, sve prema planu, planinarskom stazom prema Humu (587 m/nm), najvišem vrhu otoka Visa. Staza prolazi živopisnim krajolikom kroz borovu šumu, uz maslinike, vinograde, nasade smokava, prepuna grmova mirisnog ružmarina, smilja, kadulje i stabala rogača. Otok je premrežen suhozidima, kamenim ogradama i gomilama kamenja nastalima krčenjem neobrađene zemlje. Sve odiše nepatvorenom ljepotom, mirom, mirisima i tišinom. Propješačili smo kroz Vino polje, Cojno polje, malo mjesto Žena glava sa svega nekoliko kuća i došli do pećina u kojima je 1944. godine boravio Tito s najužim rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Dalje nas je staza dovela do crkve svetog Duha iz 15. stoljeća (560 m/nm), pod samim Humom, na koji je pristup zabranjen zbog vojnih objekata. Od crkve se pruža prekrasan pogled na živopisni ribarski gradić Komižu, zaljev u kojem je smještena i otok Biševo, dok se u daljini nazire tanka pruga kopna Italije. Silazak niz padinu obraslu niskim raslinjem bio je vijugav, dosta strm i naporan, dijelom i zbog umornih nogu nakon više od tri i pol sati hoda. Nakon silaska u Komižu jedva smo čekali okupati se u kristalno čistom moru, osvježiti se i odmoriti na plaži. Kušali smo čuvenu komišku pogaču sa srdelama, obišli stare kamene uličice Komiže koje odišu posebnom ljepotom, kaštel Grimaldi, crkvu svete Marije i živopisnu rivu s terasama prepunim mladih stranih turista. Autobusom smo se vratili do Visa i nakon kratkog predaha, umorni no zadovoljni, uputili se do „naše kućice na vrhu brda“. Zajedničkim snagama uz šalu i smijeh pripremili smo večeru i uz jelo uživali u analiziranju dana prepunog doživljaja. Vani je vedra noć otkrila nebo osuto zvijezdama, a neki su po prvi puta doživjeli svu ljepotu Mliječnog puta, jer neprekidno okruženi svjetlima grada nikada nisu imali ovakvu priliku.
Treći dan (19. rujna) proveli smo u obilasku znamenitosti grada Visa, našeg najstarijeg grada iz IV. stoljeća pr.n.e., antičkog imena Issa, u kojemu su se smjenjivali razni strani vladari: Rimljani, Mleci, Austrijanci, Francuzi, Britanci sve do drugog svjetskog rata kada se vraća Jugoslaviji. Posjetili smo Fort George, najveću utvrdu na zapadnom ulazu u višku luku koju je izgradila britanska Kraljevska mornarica početkom 19. stoljeća, a sada restaurirana i prenamijenjena u restoran i prostor za zabavu, koncerte i predstave živi novi život i izgleda veličanstveno. Nedaleko je i ukopano britansko sklonište za ratne brodove, a otok obiluje raznim vojnim objektima iz drugog svjetskog rata i ranije. Posjetili smo crkvu svetog Jeronima uz gradsko groblje, a našlo se ponešto vremena i za kupanje na plaži Prirovo. Nakon nabave namirnica penjući se planinarskom stazom uputili smo se do doma. Zajednički smo pripremili roštilj, večerali i složno krenuli na počinak prije planiranog ranog ustajanja.
Četvrti dan (20. rujna) ustali smo prije svitanja. Nakon obavljenih priprema spustili smo se pod svjetiljkama u Vis. Kako sunce još nije izašlo izgledali smo kao krijesnice koje se spuštaju niz padinu u grad. Spust je trajao 50 minuta i u 7 sati bili smo u autobusu za Komižu. Kratko smo pričekali brod za otok Biševo udaljen 6 nautičkih milja od Komiže radi posjeta čuvenoj Modroj špilji. More je bilo dosta nemirno i svi smo se nadali da će se smiriti. Po dolasku u lučicu Mezoporat na Biševu saznali smo da zbog valova ulaz u Modru špilju nije moguć, kao i prethodnog dana, te da neće biti moguć niti slijedeći dan, sve dok vrijeme to ne dopusti. Jedan od vodiča Nautičkog centra nas je dovezao brodićem do Modre špilje te smo mogli vidjeti sami ulaz i okolne stijene. Otok Biševo ima osam špilja i po njima je dobio ime, a najljepša i najpoznatija je Modra špilja koja je od 1951. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode zbog svoje iznimne ljepote. Odsjaj sunčevih zraka oko podneva, za mirnog mora, prodire kroz podvodni otvor u špilju, reflektira se od bijelog pješčanog dna i daje joj iznimnu modru boju. Umjesto ulaska u špilju nastavili smo svoj istraživački put po Biševu, koji sada ima 18 stalnih stanovnika. Krenuli smo prema južnoj strani otoka do nestvarno lijepe uvale Trešjavac gdje je Medvidina špilja, posljednje stanište sada izumrle sredozemne medvjedice. Na krajnjem jugu otoka je rt Gatula na kojemu su preuređeni podzemni tuneli iskopani uz topničke bitnice iz vremena Austrougarske. Vidjeli smo i nekoliko jedinki eleonorinog sokola, zaštićenih otočkih crnih sokola koji se gnijezde na tom području. Usput smo naišli na berbu grožđa, a susretljivi domaćini su nas ponudili slatkim grozdovima plavca. Otok je prepun lijepih vidikovaca, uvala i plaža, izrazite geološke raznolikosti. Jedna od ljepših je i pješčana plaža u uvali Porat, kojoj nismo mogli odoljeti. Tu smo se ukrcali na brodić i prepuni ljepote ovog čarobnog otoka krenuli prema Komiži. Autobusom smo se vratili u Vis i potom uspeli, svaki puta sve lakše, do našeg smještaja.
Peti i posljednji dan našeg boravka na Visu (21. rujna) započeo je pospremanjem naših stvari i planinarske kuće, kako bismo sve ostavili uredno i čisto, kako smo i zatekli. Grijali smo se na viškom suncu, upijali pogled sa „zen klupice“ i pomalo žalili što je sve tako prebrzo prošlo. Posljednji puta spustili smo se polako planinarskom stazom do grada, kao da bismo tako htjeli upamtiti svaki njen dio, da ju ne zaboravimo. Do dolaska trajekta za Split razmilili smo se po gradu istražujući stare uličice, prolaze, crkvice, trgove gdje do tada nismo zavirili. Svakim korakom otkrili smo neki prizor koji još nismo doživjeli, neku terasicu za još jednu kavu, kamene stepenice ispred crkve svetog Roka, neki mali cvjetni mediteranski vrt prepun cvijeća i začinskog bilja, sjenoviti park ispod stoljetnih palmi, nešto novo i nedoživljeno. Ukrcali smo se na trajekt i zaplovili za Split, samo je vjetar jače puhao … ili nas je zazeblo oko srca što napuštamo taj čarobni otok?! Zabavljali smo se promatrajući skupinu mladih koji su pjevali i plesali, a na kraju im se i pridružili, tako nam je vrijeme proletjelo. U Splitu smo se ukrcali u autobus za Slavonski Brod. Umorni i prepuni predivnih dojmova utonuli smo u san i eto nas …. ulazimo u naš grad obavijen maglom i hladnoćom, kao da smo došli iz druge dimenzije…
Nezaboravan izlet s najboljom ekipom koju samo možeš poželjeti!
I kao što kaže grafit: „Lipo nam je bilo na Visu!“
Gordana Jagar