Diljska obilaznica “Tri jezera” u jednom danu, 6. listopada 2024.

U nedjelju, 06.10.2024. petero Diljevki (Vida, Jasmina, Mihaela, Martina i Željka) i tri Diljevca(Dalibor, Ivan i Ilija) krenulo je u hodanje Diljskom obilaznicom, tj. “Stazom tri jezera”, u dužini od 47 kilometara. Krenuli su od Doma još za mraka, u 5:30 i prošli Petnju, Pljuskaru preko Donjeg Slatinika do Degmana i Sovskog jezera gdje su napravili veću pauzu a tamo ih je dočekao kolega logističar s vodom i vrućim štrudlama od borovnica. Potom su krenuli preko Čardaka do Ljeskovih voda a onda nazad preko Čapljevika i Rastušja do Šume Striborove i naposljetku su došli nazad do Doma nešto iza 19 sati navečer. Nije bilo lako, noge su već bile teške i umorne ali zato su ih u Domu dočekale palačinke i uz kratki odmor oko 19:30 su već svi bili kod kuće. Posebno veseli činjenica da su od osmero hodača njih petero(Vida, Jasmina, Mihaela, Željka i Dalibor) po prvi puta odhodali jednu od najtežih jednodnevnih obilaznica u Hrvatskoj. Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!

Izlet: Od Premužića do Štampara, 6. listopada 2024.

Protekle nedjelje održan je 4. Memorijalni pohod „Od Premužića do Štampara“, na južnim obroncima Dilja povrh Oriovca. Sve je započelo u centru Oriovca na Trgu hrvatskog preporoda, gdje su ljubazni domaćini iz Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica – Podružnica Oriovac dočekali svoje goste i počastili ih tradicionalnim planinarskim doručkom. Diljevaca je bilo 5.

Prije polaska na staze, nazočnim planinarima obratili su se Karlo Tomljenović, općinski vijećnik i organizator, Zoran Ivezić, voditelj podružnice i organizator, Matija Jošić, predsjednik Općinskog vijeća te Višeslav Turković, predsjednik HPD Gojzerica Požega.

Kako je ovaj pohod osmišljen da poveže lik i djelo dva hrvatska velikana Ante Premužića i Andrije Štampara, stazom su povezali Oriovac i Brodski Drenovac. Ante Premužić je poznati hrvatski graditelj, autor poznate Premužićeve staze na Velebitu, rođen je i odrastao u Slavonskom Kobašu naselju u općini Oriovac, dok je Andrija Štampar zdravstveni djelatnik svjetskog glasa, rođen u Brodskom Drenovcu koji je tada pripadao Brodskom kotaru isto kao i Oriovac.Kako bi što bolje dočarali život „glavnih junaka“, vodiči Karlo Tomljenović i Zoran Ivezić odveli su planinare do Štamparove bašče i crkve svetog Dimitra te ih vratili najljepšim dijelom Dilj gore s kojeg se pruža odličan pogled na Slavonski Kobaš, Motajicu i Oriovačke ribnjake. Ekipa je bila veoma šarolika ali podosta vesela i živa, tako da smijeha i dobrog raspoloženja nije ni malo nedostajalo. Po povratku u Oriovac nastavilo se ugodnim druženjem. Za kraj dana slijedilo je zatvaranje pohoda i dodjela zahvalnica, a nakon toga rastanak u dobrom raspoloženju.

Izlet: Bučijada, 5. listopada 2024.

U subotu ranim jutrom četdesetak seniora i žireva,
krenulo je na godišnji izlet koji se organizira tradicionalno za sve aktivne članove, a financira ga društvo. Ove smo godine odlučili upoznati okolicu Ivanić grada te poslije hodanja posjetiti bučijadu u samom gradu.
Graberje Ivaničko , selo u blizini Ivanić grada i izvrsni domaćini dočekali su nas naravno kako je i red , planinarskim doručkom .
Namaza raznih vrsta , čaja i kave u izobilju.
Vrijeme nije obećavalo ali nam se ipak smilovalo pa smo odradili i kraću i dužu stazu malo blatni ali suhi , a po povratku šta drugo nego opet uživanje u finim delicijama domaćina.
Bilo je tu tradicionalnog graha, odlične slane bučnice, kolača svih vrsta , pa ako smo i izgubili koju kaloriju na stazi domaćini su se pobrinuli da ih ubrzo vratimo.
Željeli smo još posjetiti poznatu bučijadu pa smo se zahvalili domaćinima i krenuli put Ivanić grada.
A tamo festival bundeva svih vrsta , oblika i boja .
Proizvoda od istih, ulja, krema , brašna , kolača i čega sve ne, nebrojeno štandova svega i svačega.
Sajam na kojem buće iliti kako mi kažemo bundeve imaju glavnu ulogu , a koji je svojom veličinom i raznovrsnošću ponude za svaku pohvalu.
Obišli smo okolicu grada ,posjetili sajam , kušali izvrsne delicije , ponešto i kupili i u predvečerje krenuli put Broda.
Subota je bila bogata doživljajima , a kako su neki od nas planirali i nedjelju provesti aktivno na Dilju, rastali smo se po dolasku u Brod tek na kratko jer u nedjeljno jutro valjalo je krenuti na neke stare i poznate staze.

Izlet: Pag, 27.-29. rujan 2024.

Upravo da sam i stavio sve fotografije sudionika ovogodišnjeg “otočkog izleta” našeg društva(a bilo ih je preko nekoliko stotina), ne vjerujem kako bi bilo dovoljno da se dočara doživljaj možda našeg najkamenitijeg otoka.
Krenuli smo u petak oko 14 sati – pun autobus i dva automobila – i navečer stigli u kamp “Straško” u Novalji. Vremena je bilo tek da se smjestimo u kućice te za večeru i čašicu razgovora i pića. U subotu smo se očekivano probudili s kišom koja je srećom brzo prestala pa smo se uputili na “Life on Mars Trail”, poznatu planinarsku stazu po kojoj je Pag nadaleko poznat. Bilo je tu pauza za kupanje, najhrabriji, najvještiji i najopremljeniji okušali su se na ferati koja vodi iznad same morske površine a sve nas je impresionirala visoka kamena stijena Stogaj, koja služi kao sportsko penjalište. Kako smo zbog kiše na hodanje krenuli nešto kasnije nego je bilo planirano, kasnije smo i završili te nije bilo vremena za obilazak grada Paga u subotu navečer. Ipak, za kupanje i neizostavno druženje pronašlo se i više nego dovoljno vremena.
U nedjelju smo po planu odhodali uspon na najviši vrh Paga, Sveti Vid. Ni jaka bura koja je puhala gotovo cijeli dan nije nas omela da odradimo sve planirano na već četvrtom otočkom izletu(nakon Krka 2021., Cresa i Lošinja 2022. te Raba 2023. godine) i to sada već postaje lijepa tradicija. Po završetku hodanja ostalo je vremena za ručak i kratki obilazak grada Paga. Postojali su opravdani strahovi kako ćemo morati produžiti boravak na Pagu pošto je bura zaustavila trajekte i zatvorila Paški most, ali srećom vrijeme se smirilo i u nedjelju navečer oko 22:30 sretno smo se vratili u Brod, umorni ali zadovoljni i puni dojmova.
Posebne zahvale idu našim vodičima Josip Kresic i Siniša Damjancic kao i svima ostalima koji su pomogli na bilo koji način oko ovog izleta i omogućili nam još jedan vikend kojeg ćemo se rado prisjećati, pogotovo u hladnijim i kraćim danima koji su pred nama. Iduće godine, ako sve bude po planu, idemo na Dugi Otok, a onda dalje, sve južnije i južnije – u našem slučaju nikako tužnije, nego uvijek sretnije i veselije!

1. izlet Sekcija Mladih planinara brodskih škola, 25. rujna 2024.

U srijedu 25.09.2024. g. kod Doma smo ugostili 40-tak učenika brodskih osnovnih i srednjih škola (OŠ Ivana Brlić Mažuranić, OŠ Dragutin Tadijanović, Klasična i Gimnazija Matija Mesić) s njihovim nastavnicima. Nakon uvodnog upoznavanja i pozdrava slijedilo je kratko predavanje o planinarstvu i dobrobiti planinarstva psihologinje Klasične gimnazije Josipe Ćosić, a nakon toga zajednička fotografija i šetnja Brodskim Vinogorjem. Za prvi puta bilo je predviđeno hodanje od oko 2 sata od Doma Đuro Pilar do Šume Striborove i antene, a vodiči su bili Siniša Damjančić i Goran Bašić. Goran je u pauzi kod Šume Striborove mlade planinare upoznao s osnovnom planinarskom opremom. Slijedeći izlet kojemu se veselimo planiran je u PP Papuk.

Planinarska obilaznica 100 Dilja 100 Diljem

Prigodom važne 100. obljetnice odlučili smo obogatiti Društvo još jednom obilaznicom, koja povezuje istok i zapad te središnji dio Dilja i duga je oko 100 kilometara. Obilaznica je simboličnog naziva „100 DILJA 100 DILJEM“ (SDSD), a autorica je Vlasta Novosel.

„100 DILJA 100 DILJEM“ (u daljnjem tekstu SDSD) je planinarska obilaznica veznog tipa, koja povezuje istočni, zapadni i središnji dio Dilja. Obilaznica ima petnaest kontrolnih točaka i dužine je oko sto kilometara. Slijed kontrolnih točaka započinje od istoka, kod groblja u Novom Topolju, i nastavlja prema zapadu. Za samo obilaženje to nema nikakvog značaja, jer je redoslijed proizvoljan. Bitno je hodanjem upoznati ljepotu Dilj gore.

Kontrolne točke su:
KT-1 Novo Topolje – groblje
KT-2 Rajzerov stol – vrh
KT- 3 Picina vodica – izvor
KT-4 Čardak – vrh
KT-5 Sovsko jezero
KT-6 Degman – vrh
KT-7 Cinkovac – vrh
KT- 8 Selo Buk, početak planinarske staze
KT- 9 Papa hrast
KT-10 Rodna kuća dr. Andrije Štampara
KT-11 Viljevo – planinarska kuća
KT-12 Sv. Martin – crkva na groblju sela Lovčić
KT-13 Pljuskara – planinarska kuća
KT-14 Planinarski dom – Đuro Pilar
KT-15 Čapljevik – izvor

Za stjecanje numerirane jubilarne spomen značke potrebno je obići sve kontrolne točke obilaznice i pružiti dokaz o tome. Posjet kontrolnim točkama obilaznice dokazuje se otiskom pečata na predviđenom mjestu u ovom dnevniku i/ili fotografijama. Obilaznica nema svoje pečate na KT.

Izlet: Vranica, 21.-22. rujna 2024.

Vikend (21.-22.09.) su nam obilježile planine Vranica i Vlašić. Premda vrlo visoke u odnosu na naše slavonske, djelovale su tako pitomo; osunčane, obojane cvijećem i ukusnim plodovima rane jeseni.
Šarolika ekipa; nekoliko iskusnih planinara koji su već hodali obroncima Vranice i dobar broj onih kojima je ovo prvi „dvijetisućnjak“, i vodič bez kojeg su izleti u dragu nam Bosnu nezamislivi, Željko Marković.
Krenuli smo u ranu zoru, obavijeni maglom, u smjeru Travnika i Uskoplja, točnije sela Ždrimci gdje su nas dočekali lokalni vodiči Stipo i Ivan iz UP Raduša.
Zatim smo vozili makadamom još 12 km do planinarskog doma Radovina. Dom se nalazi na južnim obroncima planine Vranica na 1485 mnv. Od doma smo krenuli prema vrhovima. Magla se razišla i osim povremenog vjetra i prekrasnog pogleda, ništa nije odavalo da se krećemo u visinama iznad 2000 m. Sunce nas je grijalo i nismo mogli odoljeti dužim pauzama, sunčanju i uživanju u mirisima planine, druženju i čavrljanju s vodičima, i „okidanju“ bezbroj slika kojima, kao da smo htjeli na trenutak zaustaviti vrijeme.
Nakon našeg prvog vrha Devetaci koji se nalazi na 2004 mnv, ispenjali smo najviši vrh Vranice, Nadkrstac 2112 mnv, na kojem se nismo dugo zadržavali zbog vjetra. Zatim smo ispenjali vrh Krstac 2069 mnv odakle je najljepši pogled na Prokoško jezero, a u zavjetrini kleka i odlično mjesto za odmor i sunčanje. Odatle smo krenuli prema prijevoju Sarajevska vrata, i natrag prema domu.
U domu nas je čekala naložena peć i okrijepa; topla i ukusna teletina s povrćem, ispod saća. Lagano umorni, uz pjesmu smo jedno po jedno odlazili na odmor.
Nedjelja je bio dan za nešto kraću šetnju. Prvo smo na silasku zastali kod Ždrimačkog slapa poznatog još kao Crndolski slap, visok 25 metara, okružen raskošnim zelenilom. A nakon toga smo se odvezli do ništa manje lijepe planine Vlašić. „Prošetali“ smo do vidikovca na Galici i kapelice Gospe Snježne. Još jednom uživali u prekrasnom sunčanom danu i vidicima na okolne planine i doline. Uslijedio je odličan planinarski grah u pl. domu Erik Brandis, i put kući uz obećanje samima sebi; ovo se mora ponoviti!
Jasminka P.

72. Dani slavonskih planinara – slike za mozaik lijepih sjećanja, prst sudbine i vječni spomen, 7. i 8. rujna 2024.

Vrijedni članovi PD Dilj gora iz Slavonskog Broda cijele godine nižu akcije u spomen na svoje korijene prije 100 godina – podružnica HPD-a „Dilj gora“ osnovana je 25. srpnja 1924.
Jedna od njih je i domaćinstvo tradicionalnih 72. Dana slavonskih planinara, u suradnji s PU Slavonski planinari. Akcija je svakako uključena i u ciklus „150 izleta za 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj“. Prijedlog da se to održi kod jezera Petnja, oko 13 km zapadno od Sl. Broda, je prihvaćen sa zadovoljstvom. Poštovan je uobičajni termin, druga nedjelja u rujnu odnosno 7. i 8. 9.2024. Planinarski dom Đuro Pilar je ostao samo rezerva za slučaj lošeg vremena.

Noć prije je grmjelo i padala kiša no suha zemlja ju je brzo upila a prognoza najavila dva dana idealnog vremena. Velike šatore i drugu vanjsku opremu osigurala je Općina Sibinj a Šumarija Sl. Brod odobrila korištenje svog objekta. Bez obzira na to, trebalo je još puno toga dopremiti i poslije vratiti u planinarski dom. Brojni “Diljevci” su svoje domove zamijenili šatorima da bi već u subotu bili na raspolaganju za sve što treba. Poziv za veče pod zvijezdama i noćenje u šatorima vrijedio je za sve koji to žele.

Pripremljeno je i dobavljeno sve što se tiče logistike, postavljene izložbe 150 godina HPSa i 65 godina SPPa. Na štandovima se moglo nabaviti prigodne artikle, prigodnu monografiju, dnevnik nove prigodne obilaznice “Sto Dilja-sto Diljem” i drugih obilaznica, ovjeriti dnevnike SPP i 5uPG te dobiti informacije o stanju na trasi.

Nedjelja je osvanula a gosti pristigli sa svih strana: 25 planinarskih društava iz Hrvatske i BiH, 2 izviđačka odreda i članovi HGSS stanica iz Sl. Broda i Vinkovaca. Ukupno preko 300 prisutnih, zajedno s domaćima. Kapljica dobrodošlice, doručak s nogu i topli napici… mnogi se već dobro znaju od ranije a neki sklapaju nova poznanstava i pomalo se iščekuje polazak na hodnju.

Prisutne su pozdravili Siniša Damjančić – predsjednik PD Dilj gora, Otmar Tosenberger – predsjednik PU Slavonski planinari, Mario Ripli – član IO HPS i Josip Pavić – načelnik općine Sibinj. Vlasta Novosel je predstavila novu prigodnu planinarsku obilaznicu “Sto Dilja – sto Diljem”. Siniša je još najavio poslijepodnevna događanja a Goran Bašić informirao o stazama koje su planirane za hodanje.

Još samo par fotografija okupljene planinarske obitelji pa put pod noge. Kraća staza, 2 sata oko jezera; duža 4-5 sati prema Pljuskari i nazad uz jezero.
Prekrasan sunčani dan i mnoštvo je krenulo na još jedan susret s prirodom…

Na žalost, već na prvoj pauzi, jednome među nama to su vjerojatno bile zadnje slike ovozemaljskog života … Lojzi je naglo pozlilo, brzom intervencijom spašavatelja sačuvani su neki minimalni znakovi života te je otpremljen u bolnicu. Po povratku s hodanja slijedio je ručak ali i strepnja što će javiti iz bolnice… hoće li se dogoditi čudo. Prst sudbine bio je ipak jači od svih nastojanja spašavatelja i prijatelja da nam Lojzu vrate…

Nastavak planiranog programa nije više bio moguć. Otkazani su glazbeno-zabavni sadržaji, igre za djecu i planinare a planirana podjela priznanja obavljena je u tišini.

Prestala je glazba, utihnuo žamor … minuta šutnje i vječni spomen na dobrog duha Viljeva i svih slavonskih gora i dolova.

PU Slavonski planinari i PD Dilj gora