Kako je u prvom dijelu teksta bila obrađena tema odjeće i obuće, u drugom dijelu bit će govora o svemu ostalome što je potrebno za planinarske avanture s naglaskom na potrebe planinara-početnika pa stoga krenimo redom.
Ruksaci
Još se sjećam razgovora sa svojim planinarskim i radnim kolegom Goranom kada je tema bila moj prvi izlet s planinarskim društvom i što mi je za prvu ruku potrebno – rekao mi je kako trebam cipele i ruksak, a sve ostalo mogu lako nabaviti s vremenom(i ako se pokaže da je planinarenje uopće za mene). Dakle, slično kao i s gojzericama, ulaganje u ruksak je dobra ideja. Ipak, ne treba se zaletjeti i kupiti ruksak od 1500 kuna, bit će vam dovoljno i nešto višestruko jeftinije. Prvo, odgovorite sami sebi na pitanje za kakve ture vam je potreban ruksak uzimajući u obzir kapacitet i stvarne potrebe. Ukoliko planirate ići na većinom jednodnevne izlete kakvi su i najčešći, bit će vam sasvim dovoljan ruksak od maksimalno 30-ak litara Solidan ruksak za takve nezahtjevne potrebe možete naći već za 300-400 kuna i on će vam biti dobra dugoročna opcija čak i ako planinarite svaki vikend.
Obavezna je stvar da ruksak ima dva podesiva remena za pričvršćivanje – jedan oko pojasa a drugi na prsima(ženske osobe iz anatomskih razloga trebaju voditi računa o posebnim ruksacima dizajniranima za žensku populaciju kod kojih je gornji remen prilagođen njihovoj građi) zato jer se tako osigurava prikladna povezanost ruskaka i vašeg tijela bez obzira na položaj tijela – planinarenje često nije samo hodanje ravnim šumskim stazama nego uključuje i uspone te spuštanja a samim time i do čestih promjena položaja tijela te je potrebno da vam ruksak bude dobro pričvršćen za tijelo a ne da vam se primjerice prebaci preko glave ako se morate iz nekog razloga sagnuti, čučnuti i slično ili pak da vas svojom težinom ne povlači unatrag.
Remenje ruksaka treba uvijek biti podešeno tako da kukovi nose većinu težine, rasterećujući ramena. Osim toga, poželjno je da ruksak ima bočne džepove kako bi vam lako bili dostupni određeni predmeti – npr. boca s vodom, grickalice, ručnik i slično a jako dobra stvar je i anatomski dizajniran ruksak koji ima okvir na stražnjoj strani. Takav ruksak se ne naslanja direktno na vaša leđa nego postoji određeni međuprostor te se tako smanjuje znojenje. Korisne osobine su još i nepromočiva navlaka u slučaju kiše te posebne „kopče“ na koje ćete pričvrstiti planinarske štapove kada ih ne koristite kako bi imali slobodne ruke. Za višednevne ture potrebno je nabaviti i veći ruksak – od 70 litara i više, ovisno o potrebama jer vam za duže izlete, sasvim logično, treba i više opreme koju treba negdje smjestiti.
Što se samog pakiranja opreme unutar ruksaka tiče, poželjno je da se na dno stavljaju predmeti koje koristite najrjeđe(npr. vreća za spavanje), u sredinu teža oprema radi uspravnijeg držanja i lakšeg nošenja tereta a na vrh ide lakša oprema koju ćete češće koristiti te vam je tako dostupnija čim otvorite ruksak. Neki ruksaci imaju i patent zatvarače na bočnim stranama ili čak pri dnu što često zna biti korisno ali u većini slučajeva nije nužno.
Planinarski štapovi
Planinarski štapovi su još jedan komad opreme koji spada u neizostavnu opremu iako ih neki planinari odbijaju koristiti, iz ovh ili onih razloga. Ukupno gledano, korisna su stvar jer pomažu pri penjanju tako da nam daju oslonac a isto tako olakšavaju i spuštanje jer služe kao „kočnica“ te daju stabilnost za vrijeme hodanja. Osim toga njihovim korištenjem rasterećujemo koljena i mišiće nogu jer se dio napora prebacuje na ruke. Najčešće su napravljeni od aluminija – takvi štapovi su relativno lagani i jeftini, stoga i najpopularniji ali postoje i varijante štapova od karbonskih materijala koji su izuzetno lagani ali dosta skuplji. Većina štapova su podesivi po dužini te se tako mogu lako prilagoditi visini planinara koji ih koristi ili se mogu sasvim sklopiti kako bi zauzimali što manje mjesta dok ih ne koristimo.
Što staviti u ruksak?
Ovisno o vrsti izleta/rute te trajanju istoga morat ćete odlučiti što ćete ponijeti sa sobom. Tu se otvara veliki prostor za raspravu jer neki planinari idu iz krajnosti u krajnost(minimalisti i oni koji su spremni na sve pa ruksak natrpaju svime i svačime) a kao što je rečeno prije, ključ je u uravnoteženom sadržaju ruksaka. Iako vam neke stvari neće biti potrebne na laganoj šetnji bez previše uspona, postoji određena oprema koju morate uvijek nositi sa sobom. To su svakako u prvom redu voda i hrana. Uvijek trebate nositi dovoljno vode, dvije litre bi trebalo biti dovoljno za dnevni izlet – naravno i ta stavka ovisi o vremenskim uvjetima – po ljeti vam možda zatreba i više, po zimi zasigurno manje. Preporučuje se izbjegavanje zaslađenih i gaziranih pića, sokova i slično. Generalno gledano, voda je najbolji izbor, iako ni izotonični napitci ne zaostaju ukoliko se pokaže potreba, kao i otopina Rehidromiksa(prašak za rehidraciju) za ekstremnije situacije(primjerice cjelodnevno hodanje po Diljskoj obilaznici, Premužićevoj stazi i slično gdje se radi relativno velika kilometraža u kratkom vremenskom razdoblju). U zimskim uvjetima dio vode trebamo zamijeniti čajem u termosici – još jedna stvar koju sam naučio na zimskom Zavižanu.
Nadalje, u svakom ruksaku treba se naći neka vrsta torbice za prvu pomoć koja sadrži ono osnovno za „zlu ne trebalo“ – flastere, tablete protiv bolova/paracetamol, zavoj, antiseptik, antibiotsku mast ili prašak, škarice, magnezij u vrećicama, astro folija itd. Ukoliko se ide u nedovoljno poznato područje i/ili s neiskusnim/samoprozvanim vodičem, bolje se osloniti na kartu u fizičkom obliku ili još bolje, koristiti navigacijom na mobilnom uređaju tipa OruxMaps i slično. Naravno, napunjen mobitel je još jedna neizostavna stavka u ruksaku(zbog određivanja gps koordinata u slučaju da se izgubimo plus novi mobiteli imaju ugrađen i digitalni kompas), a poželjna je i prijenosna baterija(powerbank). Ako noćimo u planinarskom domu, nikako ne smijemo zaboraviti planinarsku iskaznicu kako bismo mogli ostvariti popust na noćenje a zbog aktualne epidemiološke situacije iz higijenskih razloga vreća za spavanje je korisna a ponegdje i nužna i kad noćimo u domu, a ne samo na otvorenom ili u šatoru.
Još neke korisne stvari su vlažne maramice, toaletni papir, nož, grožđani šećer u obliku bombona, naglavna lampa, zviždaljka, zaštitna krema za sunčanje, balzam za usne a nije loše sa sobom nositi i pomoćno uže/zamku, sklopivu sjedalicu i kabanicu, ukoliko očekujemo kišu te vodootporne šibice, upaljač i slično – sve se to sitnice koje ne zauzimaju puno mjesta u ruksaku, nisu pretjerano teške a mogu nam dobro doći na izletu. Što se odjeće tiče, nužno je sa sobom nositi nešto za preobuku – minimalno jednu rezervnu majicu, a i čarape,flis i ostalo što bi nam moglo zatrebati u slučaju da se uznojimo/smočimo/uprljamo kako bi se mogli preodjenuti.
Što se tiče hrane, izbor je raznolik. Vjerojatno je najlakše osloniti na sendviče što većina planinara i radi. Konzerve su isto dobar odabir zbog toga što postoji veliki izbor za svačiji ukus i džep, praktički su nepokvarljive i pogodne za nošenje u ruksaku. Neki se oslanjaju na kuhanu hranu a mi Slavonci često i na mezu(kobasice i slično suho meso i ostalo). Voće je odličan izbor za kratke pauze, ponajprije banane. Dobro je imati i nešto od pribora za jelo, ponajprije žlicu uz već spomenuti nož kao i metalnu ili plastičnu šalicu. Korisne su i nekakve grickalice, suho voće, keksi i slično na lako dostupnom mjestu kojima se možemo poslužiti za vrijeme samog hodanja, dok sami obrok konzumiramo za vrijeme pauze.
Ovime bih završio tekst jer moja primarna namjera je učiniti ovo što razumljivijim i kraćim, ne zamarajući početnike s previše detalja i informacija nego samo istaknuti ono osnovno i najpotrebnije. Ukoliko imate pitanja i potrebne su vam dodatne informacije, moja je preporuka raspitati se kod iskusnijih planinara ili se poslužiti stručnom literaturom. Želim vam puno sreće i dobrog vremena u planinarskim pohodima!
Krešimir Gažo
