72. Dani slavonskih planinara – slike za mozaik lijepih sjećanja, prst sudbine i vječni spomen, 7. i 8. rujna 2024.

Vrijedni članovi PD Dilj gora iz Slavonskog Broda cijele godine nižu akcije u spomen na svoje korijene prije 100 godina – podružnica HPD-a „Dilj gora“ osnovana je 25. srpnja 1924.
Jedna od njih je i domaćinstvo tradicionalnih 72. Dana slavonskih planinara, u suradnji s PU Slavonski planinari. Akcija je svakako uključena i u ciklus „150 izleta za 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj“. Prijedlog da se to održi kod jezera Petnja, oko 13 km zapadno od Sl. Broda, je prihvaćen sa zadovoljstvom. Poštovan je uobičajni termin, druga nedjelja u rujnu odnosno 7. i 8. 9.2024. Planinarski dom Đuro Pilar je ostao samo rezerva za slučaj lošeg vremena.

Noć prije je grmjelo i padala kiša no suha zemlja ju je brzo upila a prognoza najavila dva dana idealnog vremena. Velike šatore i drugu vanjsku opremu osigurala je Općina Sibinj a Šumarija Sl. Brod odobrila korištenje svog objekta. Bez obzira na to, trebalo je još puno toga dopremiti i poslije vratiti u planinarski dom. Brojni “Diljevci” su svoje domove zamijenili šatorima da bi već u subotu bili na raspolaganju za sve što treba. Poziv za veče pod zvijezdama i noćenje u šatorima vrijedio je za sve koji to žele.

Pripremljeno je i dobavljeno sve što se tiče logistike, postavljene izložbe 150 godina HPSa i 65 godina SPPa. Na štandovima se moglo nabaviti prigodne artikle, prigodnu monografiju, dnevnik nove prigodne obilaznice “Sto Dilja-sto Diljem” i drugih obilaznica, ovjeriti dnevnike SPP i 5uPG te dobiti informacije o stanju na trasi.

Nedjelja je osvanula a gosti pristigli sa svih strana: 25 planinarskih društava iz Hrvatske i BiH, 2 izviđačka odreda i članovi HGSS stanica iz Sl. Broda i Vinkovaca. Ukupno preko 300 prisutnih, zajedno s domaćima. Kapljica dobrodošlice, doručak s nogu i topli napici… mnogi se već dobro znaju od ranije a neki sklapaju nova poznanstava i pomalo se iščekuje polazak na hodnju.

Prisutne su pozdravili Siniša Damjančić – predsjednik PD Dilj gora, Otmar Tosenberger – predsjednik PU Slavonski planinari, Mario Ripli – član IO HPS i Josip Pavić – načelnik općine Sibinj. Vlasta Novosel je predstavila novu prigodnu planinarsku obilaznicu “Sto Dilja – sto Diljem”. Siniša je još najavio poslijepodnevna događanja a Goran Bašić informirao o stazama koje su planirane za hodanje.

Još samo par fotografija okupljene planinarske obitelji pa put pod noge. Kraća staza, 2 sata oko jezera; duža 4-5 sati prema Pljuskari i nazad uz jezero.
Prekrasan sunčani dan i mnoštvo je krenulo na još jedan susret s prirodom…

Na žalost, već na prvoj pauzi, jednome među nama to su vjerojatno bile zadnje slike ovozemaljskog života … Lojzi je naglo pozlilo, brzom intervencijom spašavatelja sačuvani su neki minimalni znakovi života te je otpremljen u bolnicu. Po povratku s hodanja slijedio je ručak ali i strepnja što će javiti iz bolnice… hoće li se dogoditi čudo. Prst sudbine bio je ipak jači od svih nastojanja spašavatelja i prijatelja da nam Lojzu vrate…

Nastavak planiranog programa nije više bio moguć. Otkazani su glazbeno-zabavni sadržaji, igre za djecu i planinare a planirana podjela priznanja obavljena je u tišini.

Prestala je glazba, utihnuo žamor … minuta šutnje i vječni spomen na dobrog duha Viljeva i svih slavonskih gora i dolova.

PU Slavonski planinari i PD Dilj gora

IV. memorijalni pohod Dr. Andrije Štampara, 31.08.2024.

Gradsku vrevu i vrućinu, klimatizirane prostore i lude ljetne provode u gradu zamijenili smo kampiranjem na zapadnom dijelu Dilja, na Viljevu.
Dio ekipe krenuo je pješice iz Brodskog Drenovca do vrha Viljevo (287m), a dio je došao autima do gore. U blizini planinarske kuće Viljevo podigli smo kamp.
Do polaska na noćni pohod uživali smo u dobrom društvu uz rock glazbu, kobasice, kolače..
Uživali smo u pogledima na Dilj i grad Pleternicu s jedne strane i na Motajicu, BiH s druge strane.
Pohod kružnom obilaznicom započeo je u 20h i trajao do 23h.
Nakon mrak mrak pohoda uživali smo u večeri i disco atmosferi na otvorenom.
Iznenađenje večeri je bio astro party. Nebo je bilo izrazito vedro i bez svjetlosnih zagađenja tako da smo se nauživali u pogledima “prostim okom” i kroz specijalizirani dalekozor.
Buđenje u prirodi daleko je ljepše i skladnije negoli u našim kockicama za boravak.
Sa sobom smo ponijeli nova saznanja o važnosti i veličini ove obilaznice, o radu svjetske ličnosti dr. Andrije Štampara, o važnosti zdravlja, o važnosti očuvanja prirode, o zviježđima na nebu i o još mnogočemu.
Pohvala organizatorima i domaćinima jer nam ništa nije falilo i za opuštenu atmosferu prožetu zdravim humorom. 👏👏👏👏👏

Izlet: Krndija – Međa – Kapavac –Ružica grad- Orahovačko jezero, 11. kolovoza 2024.

Vruć dan vas tjera van, neke na vodu, a neke u brda i šumu. Današnjih 35 celzijevaca je devetero Diljevaca ovaj puta potjeralo u duboke krndijske šume gdje je uz malo vjetrića ipak lakše izdržati ove paklene vrućine. Laganih 10 km gore – dolje na relaciji prijevoj Međa – Kapavac (792 mnv) – Stari grad- Ružica grad – Orahovačko jezero – jezero Hercegovac za danas je bilo sasvim dovoljno. A u šumi svega obilja: kupine, drijenak, mjehurice, a po viđenom i jesen će biti bogata šipkom i kestenom. Svašta danas u toj šumi, pa čak i jedan bakreni krajcar Marije Terezije iz 1780. godine. I ako nećete u šumu zbog umirujuće tišine, razgibavanja mladih i starih kostiju, padova, smijeha i druženja, malo i kupanjca, krenite svakako, možda i vi pronađete koji krajcar i otpočnete svoju zbirku … nečega!
Sandra Kalmar

Markacija: Galicijani, 28. srpnja 2024.

Diljske lisice i lisci nisu posustali ni ove vruće nedjelje. Danas je s markiranjem i čišćenjem završen dio staze od Galicijana preko Visokog građena i Zvjerinjaka prema sjeveru do raskrižja za Pljuskaru i Glogovicu. Navedena ruta dio je jedne od najposjećenijih staza na Dilju koja je teško stradala u nezapamćenoj oluji prošlog srpnja, a inače se nalazi u sklopu SPP-a (Slavonskog planinarskog puta).
Ukupno petero članova društva sudjelovalo je u akciji koja je trajala od 9 do 12:30 sati a u iscrtavanju markacija (nakon višemjesečnog “škariranja”) po prvi puta su se okušale i dvije članice ljepšeg dijela našeg društva – bit će kandidata za slijedeći markacistički tečaj i to nas svakako veseli.

Izlet: Stol – Karavanke 26. – 28. srpnja. 2024.

Goran nas je ovaj vikend poveo da se malo rashladimo na Karavankama pa smo nas 12 iz našeg Broda s manje od 100 mnv skoknuli na preko 2200 m. Rashladili se jesmo, ali bome i dobrano zagrijali. Plan je bio proći Karavanke sa najvišim vrhom Stolom (2236) u jednoj kružnoj turi. U petak smo se smjestili u Valvasorjev dom pod Stolom (1181) od kuda smo u subotu krenuli prema Prešernovoj koči ispod samog vrha Stola pa potom i do samog vrha. Nije bilo lako savladati 1100 metara visinske razmake do Stola, no isplatilo se. Vidici koji se sa Stola pružaju u svim smjerovima oduzimali su dah, bacali smo poglede na Triglav te u Austriju. Sa Stola smo se spuštali predivnim, ali i zahtjevnim predjelima kroz sipar do sljedeće baze, Doma pri izviru Završnice. Dom nas je oduševio pogodnostima (čitaj tušem), hranom, čistoćom, udobnim krevetima, predivnim okolišem i srdačnim i toplim domaćinima. Apsolutno najbolji dom u kojemu je većina od nas dosada bila uz nedjeljno buđenje zvoncima krava sa okolnih pašnjaka. A usput, mladi pastir traži ženu, pa ako ima zainteresiranih… Po izvrsnom doručku krećemo natrag do Valvasorjevog doma predivnim šumovitim predjelom. Dan završavamo kupanjem u hladnoj vodi jezera i kampa Šobec pokraj Bleda na ugodnoj temperaturi vode od oko 15°C. Iz Slovenije nas je ispratila kiša i želja za ponovnim povratkom.
Sandra Kalmar

25. srpnja 1924.

Danas je četvrtak, 25. srpnja 2024. godine. Prije točno stotinu godina, 25. srpnja 1924. bio je petak. Tog ljetnog dana Eugen Šrepel u prostorijama “Hrvatske čitaonice” (na mjestu današnjeg kina “Hrvatski dom” ili ono što je od njega ostalo) osnovao je zajedno s malom grupom brodskih uglednika i ljubitelja planinarstva naše planinarsko društvo. Tadašnja država zvala se Kraljevina SHS, novac je bio dinar, Slavonski Brod zvao se Brod na Savi… U tih stotinu godina mijenjale su se i raspadale države, izmjenjivale su se valute, ratovi su ostavljali trag na našem gradu, našim precima i svima nama. Bilo je tu kao i u svakoj zajednici – uspona i padova, dobrih i loših dana. Ipak, društvo je i dalje tu, možda i jače nego ikad u svojoj povijesti. I to zahvaljujući samo jednome – ljudima koji ga čine, planinarima, onima koji uživaju u ljepoti prirode, bio to Dilj, Papuk, Velebit ili Alpe. Onima koji svojim djelima žive planinarstvo, pomažu da naša zajednica i grad budu bolje mjesto. Gdje će biti mjesta za sve i gdje će se svatko osjećati ugodno i dobrodošlo, bez obzira na godine, spol, obrazovanje, fizičku spremnost ili bilo što drugo. I zato, svim članovima, onima koji nas prate i podržavaju ili na bilo koji način sudjeluju i pomažu u radu društva, jedno veliko hvala. Ovih stotinu godina nije malo i treba nam poslužiti kao poticaj da i dalje idemo u pravom smjeru – a to je da nastavimo raditi na dobrobit brodskog i hrvatskog planinarstva. Nitko sretniji od nas ako 25. srpnja 2124. netko bude čitao ovaj tekst. Kakva bi to obljetnica bila! Još jednom hvala svima i sretna nam prva 100-godišnjica!