U proljeće 1996. godine, prije tri desetljeća, skupina planinara PD Dilj gora, Slavonski Brod boravila je u Nacionalnom parku Mljet. Prema pisanju Karla Franceška (Hrvatski planinar, 1998, br. 9, str. 241.) markirali su prvu planinarsku stazu na otoku, ispenjali su se na najviši vrh otoka Veli grad (514 m), speleološki orijentirali dvije špilje – Ostaševicu i Morvicu, te u druženju s domaćinima potaknuli osnivanje HPD Planika. Današnja generacija Diljevaca odlučila je organizirati društveni izlet na Mljet kako bi očuvali sjećanje na ovaj zanimljivi dio baštine našeg Društva. Tako je 44 planinara PD Dilj gora petak i subotu prvog vikenda u rujnu provela na Mljetu u planinarenju, druženju i upoznavanju prirodnih ljepota otoka, a izlet je simbolično nazvan „30 godina Magdaleninog puta“.
Prvi planinarski put na otoku Mljetu Diljevci su nazvali po liječnici opće medicine Magdaleni Nardelli Kovačić, Brođanki koja je cijeli svoj radni vijek provela radeći na tom otoku. Karlo Franceško o tome je pisao u Hrvatskom planinaru iz rujna 1998. godine, a dio glasi: “Markiranje kružnog puta dogovoreno je s Dalijom Matijević, dipl. biologom i stručnim voditeljem NP Mljet, a trasu je odredila dr. Magdalena Nardelli Kovačić, liječnica u zdravstvenoj ustanovi Mljet. Brodski planinari su bili oduševljeni vedrinom dr. Nardelli i njenim poznavanjem svakog koraka u prekrasnoj prirodi otoka pa su bojeći planinarske znakove ovu trasu prozvali ‘Magdalenin kružni put’ “. Tada su brodski planinari i tadašnja predsjednica dr. Blanka Sabolić Körmendy potaknuli i osnivanje prvog mljetskog planinarskog društva “Planika“ u čijem je vodstvu bila dr. Nardelli. Od 1996. godine brodski planinari u nekoliko navrata sudjeluju u markiranju i održavanju staza na otoku, a na poziv NP Mljet svake godine u proljeće sudjeluju i u programima volontiranja i čišćenju obale od nagomilanog otpada.
Prvi dan izleta bio je rezerviran upravo za hodanje po Magdaleninom putu – od Solina gdje smo bili smješteni, prema vrhu Montokuc pa prema vrhu Veliki Gradac, nakon čega je uslijedio spust preko Vrbovice i Polača te kružno natrag prema Solinama. Ovaj naziv za stazu ostao je poznat samo Diljevcima, jer ga danas na planinarskim i turističkim kartama otoka nema, kao niti na putokazima na stazi. U drugom dijelu dana, nakon okrjepe, nastavak obilaska uključivao je hodanje oko Velikog i Malog jezera te posjet otoku Sv. Marije na kojem se nalazi Benediktinski samostan iz 12. stoljeća. Vožnja električnim brodom i kupanje u Velikom jezeru u predvečerje zaključili su prekrasan dan i uklonili nakupljeni umor iz planinara.
Subotnja tura započela je u Babinom Polju, odakle smo krenuli lijepom stazom prema Velom gradu (514 m), najvišem vrhu otoka. Tijekom hodanja kroz gustu otočku vegetaciju posebno je zanimljiva bila priča o mungosima, koji su na Mljet dovedeni prije više od 100 godina kako bi se smanjio broj poskoka. Mungosi su se vrlo dobro prilagodili otoku i značajno utjecali na smanjenje populacije zmija, postavši s vremenom prepoznatljiv simbol mljetskog kraja kroz koji smo prolazili. Nakon povratka u Babino Polje i osvježenja, dio društva se odlučio za još malo hodanja prema Odisejevoj špilji. Ta je legendarna špilja visoko rangirana na listi svakog posjetitelja otoka – što zbog legende o Odiseju i nimfi Kalipso koja se uz nju veže, što zbog svoje atraktivnosti. Do špilje, čije je dno ispunjeno morem s morske strane vodi tunel dug oko 20 m, te se može uplivati ili ući manjim čamcem, a boja mora u špilji zbog igre svjetlosti je očaravajuća. Ostatak poslijepodneva bio je rezerviran za odmor i zajedničko druženje. Posebno nam je drago što nam se na večernjem druženju priključila i sama dr. Magdalena Nardelli Kovačić, koja i nakon umirovljenja živi na Mljetu, te smo ponovno osjetili onu istu vedrinu kojom je prije trideset godina zarazila brodske planinare.
Dva lijepa i sadržajna dana na Mljetu, uz puno prijeđenih kilometara, prekrasnih vidika, sunca, mora i zajedništva, prebrzo su prošla. Diljevci su napustili zeleni otok s čvrstim obećanjem – tradicija započeta 1996. godine nastavlja se i dalje, a čvrsta veza između slavonskog Dilja i dalmatinskog Mljeta čuvat će se i prenijeti na buduće generacije.
Siniša Damjančić