Autor: pddiljgora

Međunarodni dan planina

U organizaciji parka prirode Papuk i PU Slavonski planinari, jučer smo obilježili međunarodni dan planina izletom pod nazivom
“Izlet u nepoznati Papuk “
“Dva puta do Jankovca”.
Okupili smo se u Slatinskom Drenovcu te nakon prigodnog planinarskog doručka i uvodne riječi organizatora krenuli za nas neuobičajenim stazama put Jankovca.
Dvije ponuđene rute od tri i pet sati , podjednaki broj planinara na svakoj , krenuo je obroncima tmurnog i maglenog Papuka.
Mokra šuma, magla na momente vrlo gusta , ne previše blata i uz kraće pauze obje grupe sretno su stigle na cilj.
Na Jankovcu iako kasna jesen i tmurno dani , živo. Planinari se sa svih strana u toplom domu, predahu , uz hranu , napitke razgovor i zagrijavanje za povratak.
Dan je kratak pa se za dana valjalo vratiti do polazne točke.
Bilo je to posljednje obilježavanje Međunarodnog dana planina u organizaciji Parka prirode Papuk. Do godine netko drugi će preuzeti organizaciju ovog za sve planinare važnog i posebnog dana.
Ko će to biti vidjet ćemo. Neka nova planina i neka nova ekipa koja bude imala dovoljno entuzijazma , volje i želje pozvati ljubitelje planina na pohod, šetnju, uspon , druženje sve u čast svim planinama naše planete.

155 kontrolnih točaka

Danas su (13.12.) u Zagrebu naši članovi Siniša Damjančić i Nikola Krešić primili Najviše priznanje Hrvatskog planinarskog saveza za obilazak 155 kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice, Josip Zubak Visoko priznanje za 125, dok je Martina Koropatnicki primila posebno priznanje za obilazak 100 KT-a. Dodjela je i ovoga puta održana na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj.
Hrvatska planinarska obilaznica (HPO) je najveća i ujedno najpopularnija planinarska obilaznica u Hrvatskoj. Otvorena je 14. svibnja 2000. prigodom obilježavanja 125. obljetnice planinarstva u Hrvatskoj. Kontrolne točke HPO-a su najatraktivniji hrvatski vrhovi, a jedine kontrolne točke koje nisu vrhovi su Alpinistička zbir¬ka u Zavičajnom muzeju u Ogulinu te Horvatove stube na Med¬vednici. HPO ima šest stupnjeva priznanja, a naši Siniša i Nikola zaslužili su svih 6 priznanja: brončana, srebrna i zlatna značka te posebno, visoko i najviše priznanje. Čestitamo!

Martinje Kutjevo 9.11.2025

Martinje u Kutjevu nezaobilazna je manifestacija na koju idemo svake godine u velikom broju .
Nije to hodanja i broja koraka radi . To je izraz poštovanja i uvažavanja gradića u srcu Slavonije okruženom brojnim vinogradima , vinarijama , vrijednim vinarima koji prave vrhunska vina poznata na daleko.
Kutjevo je kult . Trg Graševine , Vidikovac Vinkomir , sva okolna brda ,stanovnici , svi mi planinari, posjetitelji sa svih strana Baklana slijemo se u taj mirni gradić jutrom i udahnemo mu život, kao pčele košnici.
Domaćini pravi, tradicionalni doručak, napici, slatke delicije ničega tu ne nedostaje.
Nakon okrijepe red je malo i prošetati pa svakom po izboru , kraće ili malo duže staze, ostanak na Trgu , ili pak razmiliti se po brdima i vinarijama , kušati izvrsna vina. Vinari naravno pripremljeni pa uz kapljicu, šaljiva krštenja vina u svojim vinarijama za raspoložene posjetitelje svoja vrata otvorili su širom i ponudili najbolje što imaju.
Prošetali smo mi planinari i vratili na trg pa uz ostale posjetitelje kojih je bio zavidan broj, pogledali konjske zaprege , a nakom mise i krštenje vina u crkvi i na Trgu , uživali u dobrom raspoloženju , uz kapljicu , zalogaj , muziku i ples. Kao i uvijek veselo i zabavno, prebrzo je prošlo i u sumrak vrijeme je bilo za povratak .
U autobusu pjesma i utisci , a dolaskom u Brod , sve zajedno još jednom apsolvirali smo u toplom prostoru Green parka .
Valjalo se usaglasiti koja su vina bila najbolja . 😀😉.
Zaključak je naravno najbolja su ona koja smo đabe popili 😅. U zdravlje do nove berbe Martinja , i izvrsnih vina u Kutjevu .
J. Janković

Diljski Žirevi na jesenskom izletu – Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje

Zadnji vikend listopada Diljski Žirevi posjetili su Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje. Naš vodič bio je Siniša, uz pomoćnog vodiča Josipa.
Iako smo cijeli prethodni tjedan pomno pratili vremenske prognoze i brinuli se zbog ne baš sjajnih predviđanja, odlučili smo – idemo! Na izlet se ukupno uputilo 31 član u 10 automobila, stvarajući pravi mali auto-vlakić na putu prema Plitvicama.
Unatoč prognozama, subotnje jutro osvanulo je vedro i sunčano – pravi jesenski dan. A Plitvice u jesen prava su čarolija: žuta, narančasta, crvena i zelena prelijevale su se na sve strane, dodatno naglašavajući tirkizne i tamnoplave tonove jezera.
Žirevi su veselo skakutali po stazama, čas preuzimajući vodstvo od Sinkija, čas lupkajući štapovima po drvenim mostićima. Dan je proletio brže nego što smo očekivali, a večer nas je dočekala u mirnom jesenskom tonu.
Nedjeljno jutro dočekalo nas je s kišom – baš onako kako smo i predviđali. Dogovor je bio da obiđemo interpretacijski centar Speleon, a ako vrijeme dopusti, i Baraćevu špilju, bez dužih šetnji po okolnim brežuljcima.
Speleon nas je oduševio! Najviše pažnje privukla je replika sabljozubog tigra (a ne vjeverice!), koja je bila idealna kulisa za brojne zajedničke selfie fotografije.
Naučili smo mnogo o nastanku špilja, sastavu tla, podzemnim životinjicama i njihovim prilagodbama životu u mraku, kao i o nalascima kostiju životinja koje su ovdje živjele prije 35 000 – 70 000 godina. Posebno nas je dojmio mali kameni nožić – alat koji su izrađivali i koristili naši preci, neandertalci.
Unatoč kiši, nakon Speleona smo ipak odlučili obići i Baraćevu špilju uz pratnju vodiča. Na ulazu smo svi, naravno, stavili zaštitne kacige, a zatim zakoračili u svijet podzemnih čuda.
Za razliku od mnogih drugih špilja, ovdje se doslovno hoda između stalaktita, što iskustvo čini posebno uzbudljivim.
Najviše nas je oduševilo što smo naišli na nekoliko šišmiša – toliko blizu da smo ih gotovo mogli dotaknuti. Vodič nas je upozorio da ih ne diramo, jer mogu prenositi razne viruse, pa smo ih pustili da mirno vise naglavačke sa stijena.
Na kraju obilaska vodič je ugasio svjetla, ostavljajući nas u potpunom mraku. Kratkih pola minute u apsolutnoj tišini bilo je dovoljno da shvatimo koliko nam je vid dragocjen.
Na izlasku, prije povratka kući, pozdravili smo se, razmijenili dojmove i obećali da se vidimo na slijedećem izletu Diljskih Žireva.
Ivana Kulaš – Krešić

Istra

Protekli vikend planinari našeg društva, okupljeni u Skupinu A i Skupinu B pohodili su Istru.
I dok je skupina A puna entuzijazma istu večer imala noćni pohod na Orljak vrh, Skupina B je stigla u apartman. S obzirom da vremenska prognoza nije bila baš obećavajuća, drugo jutro Skupine kreću svaka na svoju stranu.
Skupina B pohodi Vojak. Pogledi sežu 0,5 metara u maglu. Dovoljno za pohod u konobu. Za to vrijeme Skupina A, pračena suncem pohodi Korita, Županj vrh, Veliki Planik.
Slijedi sastanak kod planinaskog doma Žbevnica i zajednički uspon na istoimeni vrh.

Nedjelja je donijela jaku kišu i buru, paje jedini logičan izbor bio put kući. Za skupinu B.
Skupina A je još morala svraiti i u Delnice, dočekati prvi snijeg, i u Ivanić na Bučijadu, jer zašto ne??
Put je inače bio uspješan. Žigomani obavili ono po što su došli, a mi ostali, eto, da…. vidimo puta.

 

Dugi otok

25.-28.9.2025. Dugi otok – godišnji društveni izlet
Petu godinu za redom PD “Dilj gora” organizira jesenski izlet pod nazivom “Upoznajmo svoje otoke”.
Izlet je osmišljen tako da u njemu mogu uživati sve generacije i članovi svih dobnih skupina s ciljem povezivanja i druženja. Nije tu bilo teških staza i uspona. Prekrasno vrijeme, sunce, izuzetno toplo more za ovo doba godine, malo hodanja, obilazaka i ponajviše uživanja u kupanju i druženju.
Petak prekrasno jutro, sunce i svi spremni za planske i predviđene destinacije. Uspon na vrh Orljak, najvišu točku Dugog otoka 301 mnv.
Bez problema smo se popeli na vrh na kojem je bila prilična gužva, uz nas i grupa planinara iz Slovenije.
Tako je našeg Đuku koji gazi 86-u, Slovenka od 92 dostojno prešišala, a oboje su dokazali kako uz malo zdravlja i dobre volje nikad nije kasno za izazove koje voliš.
Odmorili i nadivili se pogledima na otoke s jedne strane, i nepreglednom pučinom s druge strane otoka. Spustili smo se do auta i uputili se na sam špic otoka pogledati svjetionik Veli Rat. Lijepi prozori i tamo. Svjetionik uređen, pored vidikovac, klupe i mjesta za uživanje u pogledu na otvorenu pučinu. Na kraju plana i programa za petak ostala je plaža Sakarun, gdje smo se po volji i želji individualno opuštali. Kupanje u toplom moru, izležavanje, uživanje u hedonizmu, druženju. U smiraj dana krenuli smo prema hotelu, a večer je naravno protekla u druženju, pjesmi i plesu na plaži ispod hotela.
Subota opet sunčana i predivna, kratka vožnja i stigli smo do parka prirode Telaščica. Kratki uspon i evo nas kod interpretacijskog i multimedijalnog centra. Upoznali smo se s geološkim porijeklom otoka, florom i faunom podmorja, načinom nastanka slanih jezera na otoku, uživali u pogledu s vidikovca.
Nakon poučnog centra uputili smo se u obilazak parka prirode, prema slanom jezeru Mir. Staza kraj samog mora u hladu, idealna. Stigavši do ugostiteljskih objekata pred samim jezerom svatko je mogao birati. Dalje hodanje, mali uspon do vidikovca ili pak kupanje i hedonizam do povratka ekipe koja je odlučila odraditi sve što je bilo planirano.
Većina je ostala na plaži i uživala u moru i toplom jesenjem suncu, a dio ekipe uputio se u obilazak slanog jezera. U rano poslijepodne vratili smo se u hotel i opet svakom po želji, kupanje, šetnja, odmor. Večer naravno opet druženje na plaži uz muziku i ples.
Nedjelja jutro pakiranje i trajekt. Neki su se uputili kući, neki su planirali i uspeli se na Tulove Grede, a većina je po planu krenula put obilaska Majstorske ceste, Velebita i vožnju do Tulovih Greda.
Provozali smo se cestom, zastali kod poznate ruševne kuće u zaseoku Modrići, obišli crkvu i spomenik s imenima svih poginulih hrvatskih branitelja na Velebitu. Na kraju pod samim Tulovim Gredama uz jak vjetar ovjekovječili zadnjom slikom ovaj prekrasan izlet.
Sve je bilo prekrasno. Vrijeme naklonjeno, more toplo, sve viđeno i doživljeno čista petica. Planinari svi zajedno u slozi, veseli i zadovoljni. Jedva čekamo novi otok i druženje.

Diljske lisice: 422,424, 405

U nedjelju 21.09. Diljske lisice počele su s jesenskim aktivnostima u skladu s prioritetima i stanju na stazama u našoj nadležnosti. Okupilo nas se za dvije ekipe – grupa 1 (staza 424) odradila je problematični dio od Čapljevika prema Rastušju (i ulaz Čapljevik-Cerovac). Grupa 2 (staza 422) riješila je dio na sedlu ispod Vidovog brda do križanja sa 405 (i ulaz prema Papa hrastu). U akciji je sudjelovalo ukupno 10 članova društva(i dva psa 😊).

Pohod u sjećanje na Lojzu

Za nama je godišnjica od kada Zdravko Ećimović, svima znan kao Lojza, više nije s nama.
Želimo da bršljan zaborava ne prekrije stope koje je ostavio za sobom. Barem ne tako brzo.
Na mjestu gdje se, sunčanog nedjeljnog jutra, 8. rujna 2024., razdragana kolona sudionika 72. Dana slavonskih planinara zaustavila da kratko odmori na putu prema Pljuskari i kružno oko jezera Petnja, Lojza se oprostio od ovozemaljskog života.
Naglo mu je pozlilo… prst sudbine bio je ipak jači od svih nastojanja spašavatelja i prijatelja da nam Lojzu vrate…
Prijatelji iz PD Dilj gora su odlučili ovdje postaviti spomen ploču i urediti malo odmorište.
Pohod u sjećanje na Lojzu održan je u nedjelju, 14. rujna 2025. Kod Jezera Petnja okupila se družina od pedesetak prijatelja iz 5 društava da odaju počast i nastave putem kojim je i Lojza namjerio – od Jezera Petnja do Pljuskare pa dalje kružno nazad.
Glasno se razmišlja da ta nakana postane trajna i ponavlja se idućih godina, godina koje dolaze …

Počivao u miru, neprežaljeni prijatelju !

Planinari PD Dilj gora, PD Zanatlija i PU Slavonski planinari