Autor: pddiljgora

Cvrcka

Vikend za dušu, pluća i dobar apetit! 🌿😁
U subotu smo planinarili kroz čudesni kanjon rijeke Cvrcke (BIH), gdje nas je kroz prirodne ljepote vodio naš vodič Željko – čovjek koji bolje poznaje teren nego mi vlastite ormare. Staza je bila prava razglednica: stijene, šuma, bistra rijeka..
Nakon hodanja otišli smo u smještaj gdje su nas dočekali naši domaćini kojih je dio bio sa nama i na stazi. Hrana odlična, društvo još bolje, a večer smo proveli uz gitaru, pjesmu i onaj osjećaj kad ne znaš jel ti ljepše u srcu ili pod nepcem. 🎶❤️
U nedjelju smo posjetili slap na rijeci Ilomskoj – prirodni spektakl koji teško stane u fotografiju. Voda koja se razlijeva preko stijena, mir, svjež zrak… idealno mjesto da zaboraviš sve obaveze, barem na trenutak. 💦🌿
Za kraj – riblji restoran koji nas je potpuno osvojio. Hrana toliko dobra da je razgovor za stolom stao… jer su svi bili zauzeti – vilicama 🐟🍽️ Konobar je prekinuo tišinu i pitao Ogija koje pivo želi a odgovor je bio – VELIKO 😁
Zaključak: izlet za pamćenje – savršen spoj prirode, dobre ekipe i još boljih domaćina.
Jedva čekamo sljedeću avanturu na “Crćku”!

Dolomiti

Opisati i dočarati Dolomite planinski masiv Talijanskih Alpi, naselja u podnožju, krajolik tih prekrasnih ujedno i pomalo surovih vrhova i pitomih dolina, jezera , nemoguće je.
Nema kamere koja može dočarati tu ljepotu i kontrast sljubljenih vrhova s uređenim dolinama. Malena prekrasna mjesta puna zelenila okružena stijenama ljepotom plijene i oduzimaju dah.
Tako su i nas , šest članica PD Dilj gora ,spremnih na avanturu zvanu Dolomiti očarali i zadivili krajolici , vrhovi , staze i mjesta . Svaka staza kojom smo hodali , svaki uspon i silazak ili pak pogled i obilazak jezera nešto je što se ne zaboravlja.
Dolomite treba doživjeti usponom , trudom i znojem .
Samo ih tako možeš zaista vidjeti u punini njihove veličine i surove ljepote.
Ispenjali smo vrhove 2450, 2575m/nv.
Na vrh 3244m/nv “Tofanna di Roses” su nas vozile tri žičare, tri puta mjenjaš kabinu . Visina je to koja se ne može savladati u jednom potezu.
A pogled neopisiv. U podnožju Cortina d’ampezzo, prekrasan poznati skijaški gradić, a u daljini stotine vrhova , jasnih, u oblacima ,pod snijegom .
Prelijepo jezero Lago de Braies , gradić Brunico, Tri cime di Lavaredo. Svi vrhovi koje smo ispenjali , jezera koja smo obišli i mjesta koje smo vidjeli , vrijeme koje nam je bilo naklonjeno. Sve je bilo top. Bila su to četiri dana ljepote , aktivnosti i čistog zadovoljstva.
Jasminka Janković

Prokletije

Prokletije, 13.-17.08.2025.
Najduži društveni izlet ove godine počeli smo u srijedu ujutro kad smo se okupili i krenuli na gotovo cjelodnevni put do planinarskog doma “Branko Kotlajić” gdje smo prespavali tri noći za redom.
Četvrtak je bio prvi dan s hodanjem, i to na tri vrha – Popadiju, Talijanku i Volušnicu. U petak smo krenuli na najtežu turu izleta na Sjeverni i Veliki vrh Karanfila te na Mačji Poljubac. Subota je preostala za uspon na Zlu Kolatu, najviši vrh Crne Gore. U večernjim satima svakoga dana ostajalo je vremena za druženja uz vatru. Izmoreni trodnevnim hodanjem(ukupno oko 25 sati hoda u tri ture) i nakon što smo sa subote na nedjelju prespavali u Eko katunu “Prokletije” u nedjelju smo krenuli kući i poslije 13 sati vožnje s pauzama svi sretno stigli u večernjim satima.
Hvala Goranu što nam je organizirao još jedan izlet koji će svima nama ostati u lijepom sjećanju.

Nedjelja – sredinom ljeta

Sredina je ljeta , obično manje ljudi nedjeljom kod doma ali danas nešto više jer je bio dan kao stvoren za hodanje i markiranje . Ugodna temperatura , oblačno, kava u pola devet pa netko na markaciju, a netko u šetnju .
Neki od nas su se malo opustili i ulijenili pa je pola ekipe hodalo danas nakon prilično duge pauze. No, to nije bio problem ni za zahrđale 😉 pa smo uz vrlo malo stajanja i poglede prema nebu brzo stigli na našu Pljuskaru. Vade se odmah hrana i deserti, tamo je slatko jesti nemate pojma, a još uvijek nismo otkrili zašto 🤔😉😀.
Dovoljno pauze i odmora super smo procijenili tajming za povratak stalno pogledavajući u oblake . Povratak još brži, ekipa uigrana bez obzira na pojedince koji su poodavno obuli gojzerice. Taman stigavši do doma u isto vrijeme s ekipom sa markacije , počinje kiša.
No mi smo pod krovom. Utažili žeđ, poljudikali pravo zadovoljni što se napravilo posla , dobra šetnja i još stiglo i na ručak.

Alpska ekspedicija

Pet dana, pet vrhova, još jedna nezaboravna alpska ekspedicija je iza nas !!!
U srijedu, 16. srpnja, u ranim jutarnjim satima, naša četrnaestočlana ekipa krenula je put Slovenije, u pohod na jedan od najljepših lanaca istočnih Alpa: Kamniško-Savinjske Alpe.
Aute ostavljamo u bajkovitoj Logarskoj dolini te bez puno zadržavanja započinjemo naš prvi uspon prema planinarskom domu Koča na Kamniškem sedlu. Već taj prvi dan svladavamo visinsku razliku od gotovo 900 metara. Put nas vodi kroz šume, strme stjenovite dijelove i otvorene alpske livade, uz sve češće zastajkivanje, ne od umora, nego da upijemo ljepotu oko sebe.
Drugi dan nas dočekuje vedro nebo, idealno za ono što slijedi. Penjemo se na dva impozantna vrha: Turska gora (2251 m) i Brana (2253 m). Usponi su zahtjevni, s tehnički izazovnim dijelovima, ali pogled s vrha sve nadoknađuje.
Tu večer nam se pridružuju Maja i Nikola iz Zagreba, koji nastavljaju s nama ostatak ekspedicije.
Treći dan nas dočekuje novi izazov, možda i najteži. Krećemo na dva najviša vrha naše ture: Planjava (2394 m) i Ojstrica (2350 m). To su staze koje testiraju izdržljivost i ne praštaju nepažnju. No kad jednom stanete na vrh, sve se briše, ostaje samo vjetar na licu i pogled koji seže do krajeva horizonta.
Četvrti dan spuštamo se strmom stazom natrag prema Logarskoj dolini. Pauzu radimo u Orlovom gnezdu, planinarskoj kućici gdje uz kavu i pivo obnavljamo snagu. Tu se i rashlađujemo pod obližnjim ledenim slapom (prirodni wellness koji se ne može platiti karticom).
Nakon toga ponovno krećemo uzbrdo, ovaj put prema domu Koča na Klemenči jami pod Ojstricom, skrivenom dragulju pod stijenama, gdje se uz toplo jelo i hladno pivo druženje produžilo do kasnih sati.
U nedjelju ujutro, još zadnji napor – ali kakav! Penjemo se na Krofičku (2083 m) – tehnički nešto lakši vrh, ali nakon prethodnih dana umor je već učinio svoje. Ipak, pogled s Krofičke bio je šlag na tortu – mozaik svega što smo prošli.
Iza ove uspješne ekspedicije stoji naš vodič Goran, kojem dugujemo posebno hvala. Još jednom nas je vodio sigurno, organizirano, s dozom ozbiljnosti kad je trebalo i s toplom podrškom kad je bilo najteže. Njegovo znanje, iskustvo i smirenost doprinijeli su da ova avantura bude ne samo sigurna, već i istinski ispunjena. Gorane, svaka čast – još jedan fenomenalan izlet pod tvojom palicom!
Naših pet dana bilo je spoj fizičkog izazova, mentalne snage, nevjerojatne prirode i prijateljstva koje se u planini dodatno učvrsti. Staze su bile surove, vrijeme nas je mazilo, a mi smo svaki trenutak iskoristili do kraja.
Adrenalina nije falilo – pun pogodak!
Alpe, vidimo se opet!
Jasmina Bašić

Postavljanje putokaza u Matković Maloj

Danas u poslijepodnevnim satima tri člana društva pristupila su postavljanju stupa s putokazom u Matković Maloj. Postavljeni stup usmjerava planinare na markiranu planinarsku stazu prema Sovskom jezeru do kojega je otprilike jedan sat hoda. Po vrućem i sparnom vremenu zadatak nije bio lak ali je nakon sat i pol uspješno završen. Stupovi s putokazima su osigurani putem projekta SOPI(Sigurna i održiva planinarska infrastruktrura) Hrvatskog planinarskog saveza i Ministarstva turizma i sporta a ovo je samo jedan od više od 30 stupova s putokazima koje smo postavili na našim stazama u posljednje tri godine.

Diljske lisice: tri jezera

Na markaciji u nedjelju su sudjelovala dva tima. Markirana je staza “tri jezera” na potezu od Ljeskovih voda do “djevojačkog mosta” dio ekipe je prošao stazom do Počivaljke od djevojačkog ta dionica je ostala nedovršena. Druga ekipa je markirala iznad Oriovčića do međe na istoj stazi potez prema Čardaku taj dio je sada spojen. Ukupno je sudjelovalo 17 planinara.Od Ljeskovih 10 i 7 od Oriovčića

Izlet na Risnjak

Proteklog vikenda(04.-06.07.) pod vodstvom naših vodiča Josipa i Siniše održan je izlet u Gorski kotar, točnije na Risnjak(subota) te Zeleni vir i Vražji prolaz(nedjelja). Od zanimljivih detalja izdvajamo relativno bliski susret s medvjedom podno vrha na Risnjaku ali sve je prošlo u redu kao i tijekom cijelog izleta. Ekipu je srećom konstantno pratilo dobro vrijeme pa su svi mogli uživati u lijepom i ugodnom vikendu.

Diljske lisice: 407

Ni ova sunčana i vruća nedjelja nije spriječila Diljske lisice u redovnoj markacističkoj akciji. Četiri mušketira okupila se se u 8 sati kod doma i krenula put Ljeskovih voda gdje su započeli s uređenjem dionice “Staze tri jezera” od jezera prema Čardaku. Nakon Čardaka čekalo ih je puno posla s obnovom markacija i čišćenjem staze na putu prema Sovskom jezeru sve do “Marsonija Monta”. Tako smo u tri akcije ovog mjeseca uspjeli urediti veći dio kritične dionice naše gotovo 50-kilometarske obilaznice a to je potez od Sovskog jezera do Ljeskovih voda. Ostao je još jedan manji ali teže prohodan dio u dužini od otprilike kilometra za koji se nadamo kako bi ga uz dobar odaziv članstva mogli riješiti u jednoj akciji i time bi obilaznica bila potpuno uređena i spremna za redovni godišnji pohod koji nas očekuje u rujnu. Naravno, “Staza tri jezera” samo je jedan dio planinarskih staza(ukupno preko 100 kilometara) koje smo dužni uređivati pa pozivamo sve članove da se ponekad pridruže markacističkim akcijama.