U subotu
, 11.9.2021., najmlađi članovi našeg društva ispenjali su veličanstveni Klek! Pomogli su im u tome njihovi voditelji i poneki roditelji ali volju i želju nitko im nije morao dati, bili su odlučni, veseli i
hrabro su se popeli na sam vrh koji se nalazi na 1182 m pa je i nama odraslima bio izazov. Bravo za njih!
Posjetili smo također i Ogulin, rodno mjesto naše Ivane Brlić Mažuranić gdje se upravo održavao festival Ivani u čast, vidjeli smo Ivaninu kuću bajki te posjetili Zavičajni muzej i u njemu planinarsko-alpinističku zbirku te Ivaninu spomen sobu. Obišli smo Frankopanski kaštel i bajkoviti Park kralja Tomislava te čuli priču o nesretnoj ljubavi djevojke Đule po kojoj je duboki ponor rijeke Dobre dobio ime. U nedjelju smo šetali prekrasnim kanjonom Kamačnik uživajući u nešto ravnijim stazama i brojnim mostovima sagrađenim iznad potoka. Vrijeme nas je poslužilo, hrana je bila odlična, a društvo još bolje i već se radujemo sljedećem izletu. Ponovilo se! 🙂 Lucija
Diljevci Ivica Stanić i Nikola Krešić ovaj su vikend pohodili Triglav.
Grupa Diljev
aca je bila je na Južnom Velebitu. Obišli su Zir, Stazu Malog Princa i Krupu.
11 Diljevki i Diljevaca krenulo je jutros u 7:30 put Baćindola. Ruta je vodila od Baćindola preko kule Gračanice na najviši vrh Požeške/Babje gore Kapavac(618 mnv) a potom smo se spustili do kuće Bajin Kijer gdje smo se malo odmorili i osvježili prije povratka kući. Vrijeme je bilo prilično sparno i teško ali i dalje daleko podnošljivije nego na gradskom asfaltu. Putem nas je mjestimično pratila lagana kiša ali smo i na to bili spremni. Na kraju smo još stigli popiti piće u Sibinju i završili ovaj sasvim pristojan izlet za početak kolovoza i ljetne uvjete.
Grupa Diljevaca je bila je na Dinari.
Diljski žirevi su bili na još jednom lijepom izletu, a gdje su bili napisala nam je naša Žirica Katja Živković.
Izlet na Krndiju
Krenuli smo iz Slavonskog Broda ujutro autobusom do jednog vidikovca. Od tog vidikovca smo jedan sat hodali do vrha Kapavca, gdje je bilo puno obada. Tamo je bio još jedan puno viši vidikovac s tri kata. Nakon toga smo još sat vremena hodali do jednog starog grada. U Starom gradu su bile ruševine starih utvrda. Poslije razgledavanja hodali smo još pola sata do drugog starog grada koji se zvao Ružica. Taj stari grad je bio više očuvan i čak se negdje moglo penjati. Zatim smo se spustili do Orahovačkog jezera. Na Orahovačkom jezeru smo se kupali. Bile su i skakaonice i tamo je bilo najdublje. Bilo je naporno, ali i lijepo.
Katja Ž.
Subota, 26.06.2021. ranom zorom, nas 20 Diljevaca je krenulo prema Grobničkim Alpama, planinskom masivu u zaleđu Rijeke. Osobnim automobilima smo stigli do sela Podkilavac, pored Grobničkog polja gdje nas čeka naš vodič Goran, također član društva Dilj Gora. Aute ostavljamo u hladu i dijelimo se u dvije grupe, prema zahtjevnosti uspona. Svima nam je cilj planinarski dom Hahlić. Većina nas se odlučuje za zahtjevniji uspon kroz klanac Mudna dol. tj. suho korito potoka Sušice kroz koje nas vodi Goran. To je teža staza koja na nekim dijelovima iziskuje vertikalni uspon uz klinove, sajle i ljestve, ali je odlična za one željne izazova. Kanjon je na nekim mjestima širok samo 1-2 metra i prepun kamenih prepreka. No širina i dubina kanjona nam je osigurala „debelu“ hladovinu u kojoj su nam osobito godile kratke pauze za slikanje i rehidraciju. Nakon što smo svi uspješno svladali prvi uspon po klinovima, vodič je odahnuo, a mi smo puni adrenalina pojurili prema gore, poskakujući s kamena na kamen. Svaka slijedeća prepreka je bila samo još jedan „plusić“ u našem penjačkom iskustvu. Po izlazu iz kanjona, prolazimo kroz šumu i preko livada prošaranih narančastim ljiljanima a pred nama se pojavljuju vrhovi i pogled na plavetnilo Kvarnerskog zaljeva. Podno vrha Dnić (1190) susrećemo divlje konje koji mirno pasu travu, a na vrhu ugledasmo grupicu ljudi koji nam mašu.
Bila je to druga grupa Diljevaca koja se odlučila za nešto lakši uspon, uglavnom kroz šumu, tzv. “Podplaninom”. Oni su do doma Hahlić stigli za nešto manje od 4 sata, ručali, odmorili, i odmah odlučili osvojiti jedan vrh.
Uskoro i naša grupa dolazi do planinarskog doma Hahlić koji je svoje neobično ime dobio je po lokvama koje se nalaze u travnatim dolinama, hahlić je izvedenica od domaćeg naziva za ove lokve. No suša i vrućine koje su potrajale ovih dana učinile su svoje, te u „lokvama“ na koje smo naišli nije bilo vode. U domu se okupljamo, osvježavamo i uzbuđeno prepričavamo događaje s uspona, a poneki broje modrice. U manjim grupama prije i poslije večere odlazimo do vrhova Dnić i Ćunina glava (1157). Na vrhu Ćunina glava grupa Diljevaca čeka zalazak sunca, šalje nam u grupu romantične fotke, a zatim svi odlazimo na zasluženi odmor i tonemo u san.
U nedjelju nas budi cvrkut ptica i njištanje divljih konja. Uskoro se domom širi miris crne kave, najtraženijeg napitka u ovo rano jutro. Slijedi doručak a zatim uspon na Suhi vrh (1250) i Fratar (1358). Još jučer smo bili ushićeni kamenitim vrhom Dnić i pogledom koji se pruža prema moru, a danas su to ushićenje preuzeli novi i teži kameniti usponi, još viši vrhovi, i još uzbudljiviji pogledi na sve strane svijeta. Prema jugu vidik seže sve do sjevernog Velebita i otoka, prema istoku na vrhove Gorskog Kotara, prema zapadu na Učku i Kvarnerski zaljev, te prema sjeveru na Julijske Alpe i Dolomite. Nekoliko ambicioznijih planinara su ranim jutrom, prije svih, otišli do vrha Fratar tako da im je ostalo vremena da „osvoje“ i vrh Obruč (1377) prije nego se svi ponovo okupimo u domu.
Po povratku s vrhova ručamo, a zatim krećemo prema mjestu Podkilavac do auta, najkraćim putem „preko čeke“. Premda najkraći, put nije bio ni malo lagan. Zasjalo je podnevno sunce a na stazi gotovo da nema prave hladovine. No sve muke su zaboravljene onoga trena kad smo se okupili i u velikom postotku odlučili za odlazak na kupanje. Nekoliko sati u toploj morskoj vodi vidalo je bolna stopala i mišiće. A pogled s plaže prema vrhovima Grobničkih Alpi nas je ispunio ponosom.
Jasminka P.
Brodsko Planinarsko društvo „Dilj gora“ se ubrzano približava stotoj obljetnici svoga osnutka. Pa iako smo stari, mi smo zapravo itekako mladi.
Danas smo tako s ponosom uručili diplome o završenoj Maloj planinarskog školi našim malim Diljskim žirevima. Siniša, voditelj MPŠ, je sa zadovoljstvom čestitao njima 36 u dobi od 9 – 14 godina. Diplome su zavrijedili marljivim sudjelovanjem u izletima i predavanjima. Učili su i naučili mnogo toga o snalaženju i opasnostima u prirodi, planinarskoj opremi, orijentaciji, očuvanju prirode i okoliša u kojemu živimo, o prvoj pomoći, ponašanju pri susretima s divljim životinjama posebice zmijama, zadivljeno su i s pažnjom slušali i naše HGSS-ovce o akcijama spašavanja … Ma mnogo su toga oni čuli, usvojili, ali i naučeno ponosno prenosili prijateljima, braći i sestrama. Za četiri mjeseca koliko je trajala Mala planinarska škola su ishodali oni toga dosta, i bome su izdržljivi. Te male nogice su neumorno gazile i savladavale nadmorske visine. Za početak su to bila brda i planine u Slavoniji, no nije nedostajalo ni zanimljivog pentranja po stijenama. A to je tek početak, na jesen krećemo i malo dalje i malo više. I sigurni smo i nadalje kao i dosada, uz igru, veselje, pjesmu i smijeh, uz najljepše zvuke.
A nakon podjele diploma smo se prisjetili i lijepih trenutaka sa hodanja kroz prezentaciju koju su izradili naši polaznici! Palac gore Barbara, Filipe, Mia i Karmen…..
Eto mi stari smo baš ponosni na ove naše male, a tako velike! I bez straha se približavamo stotom rođendanu!
Sandra
Mala planinarska škola ovaj je vikend hodala svoje zadnje izlete. Okupili smo se tako u subotu, 12.6., u 8 sati ujutro ispred Kauflanda i na veliku radost mališana autobusom krenuli put našeg prelijepog Jankovca. Pri samom dolasku smjestili smo se u sobe i krenuli na prvo hodanje zelenim šumama Papuka. Hrabro smo proučili špilju s lampama na glavama, posjetili grob grofa Jankovića i šetali oko jezera. Umorni, ali zadovoljni dobrom šetnjom vratili smo se u Dom gdje smo imali slobodno vrijeme za igru i odmor do večere. Nakon dobrog bolonjeza uslijedila su poučna predavanja naših vodiča Siniše i Gorana, a zatim i spremanje za prvo noćenje u planinarskom domu. Sljedeće jutro razveselio nas je raznovrstan doručak, pojelo se puuno hrenovki te smo bili spremn
i za nagradni kviz znanja kojeg je pripremila Ivana. Sve su grupe bile odlične, a prva tri mjesta osvojila su i nagrade, male planinarske dnevnike, bedževe i naljepnice s logom našeg društva. Ponosni na usvojeno znanje spremno smo krenuli na još jedno kraće hodanje. Vidjeli smo Staklarsko groblje i Veliki slap, šetali drvenim mostićima, fotografirali se i u svemu uživali punim plućima. Slijedio je i obilazak jezera, kušanje šumskih jagoda i kupovina suvenira…Na ručku smo uživali u pohanom mesu i pomfritu, a onda je došlo i vrijeme za spremanje stvari i polazak natrag kućama. U Slavonski Brod vratili smo se malo poslije 15 sati, taman za odgledati utakmicu na sreću našeg glavnog voditelja Siniše i vodiča Goreca. Čeka nas sada svečana dodjela diploma i naravno tulum kao nagrade za sva hodanja i sav trud koji su naši mali planinari uložili. Vidimo se! Lucija
