Kategorija: Izleti

Martinje Kutjevo 9.11.2025

Martinje u Kutjevu nezaobilazna je manifestacija na koju idemo svake godine u velikom broju .
Nije to hodanja i broja koraka radi . To je izraz poštovanja i uvažavanja gradića u srcu Slavonije okruženom brojnim vinogradima , vinarijama , vrijednim vinarima koji prave vrhunska vina poznata na daleko.
Kutjevo je kult . Trg Graševine , Vidikovac Vinkomir , sva okolna brda ,stanovnici , svi mi planinari, posjetitelji sa svih strana Baklana slijemo se u taj mirni gradić jutrom i udahnemo mu život, kao pčele košnici.
Domaćini pravi, tradicionalni doručak, napici, slatke delicije ničega tu ne nedostaje.
Nakon okrijepe red je malo i prošetati pa svakom po izboru , kraće ili malo duže staze, ostanak na Trgu , ili pak razmiliti se po brdima i vinarijama , kušati izvrsna vina. Vinari naravno pripremljeni pa uz kapljicu, šaljiva krštenja vina u svojim vinarijama za raspoložene posjetitelje svoja vrata otvorili su širom i ponudili najbolje što imaju.
Prošetali smo mi planinari i vratili na trg pa uz ostale posjetitelje kojih je bio zavidan broj, pogledali konjske zaprege , a nakom mise i krštenje vina u crkvi i na Trgu , uživali u dobrom raspoloženju , uz kapljicu , zalogaj , muziku i ples. Kao i uvijek veselo i zabavno, prebrzo je prošlo i u sumrak vrijeme je bilo za povratak .
U autobusu pjesma i utisci , a dolaskom u Brod , sve zajedno još jednom apsolvirali smo u toplom prostoru Green parka .
Valjalo se usaglasiti koja su vina bila najbolja . 😀😉.
Zaključak je naravno najbolja su ona koja smo đabe popili 😅. U zdravlje do nove berbe Martinja , i izvrsnih vina u Kutjevu .
J. Janković

Diljski Žirevi na jesenskom izletu – Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje

Zadnji vikend listopada Diljski Žirevi posjetili su Plitvička jezera, Speleon i Baraćeve špilje. Naš vodič bio je Siniša, uz pomoćnog vodiča Josipa.
Iako smo cijeli prethodni tjedan pomno pratili vremenske prognoze i brinuli se zbog ne baš sjajnih predviđanja, odlučili smo – idemo! Na izlet se ukupno uputilo 31 član u 10 automobila, stvarajući pravi mali auto-vlakić na putu prema Plitvicama.
Unatoč prognozama, subotnje jutro osvanulo je vedro i sunčano – pravi jesenski dan. A Plitvice u jesen prava su čarolija: žuta, narančasta, crvena i zelena prelijevale su se na sve strane, dodatno naglašavajući tirkizne i tamnoplave tonove jezera.
Žirevi su veselo skakutali po stazama, čas preuzimajući vodstvo od Sinkija, čas lupkajući štapovima po drvenim mostićima. Dan je proletio brže nego što smo očekivali, a večer nas je dočekala u mirnom jesenskom tonu.
Nedjeljno jutro dočekalo nas je s kišom – baš onako kako smo i predviđali. Dogovor je bio da obiđemo interpretacijski centar Speleon, a ako vrijeme dopusti, i Baraćevu špilju, bez dužih šetnji po okolnim brežuljcima.
Speleon nas je oduševio! Najviše pažnje privukla je replika sabljozubog tigra (a ne vjeverice!), koja je bila idealna kulisa za brojne zajedničke selfie fotografije.
Naučili smo mnogo o nastanku špilja, sastavu tla, podzemnim životinjicama i njihovim prilagodbama životu u mraku, kao i o nalascima kostiju životinja koje su ovdje živjele prije 35 000 – 70 000 godina. Posebno nas je dojmio mali kameni nožić – alat koji su izrađivali i koristili naši preci, neandertalci.
Unatoč kiši, nakon Speleona smo ipak odlučili obići i Baraćevu špilju uz pratnju vodiča. Na ulazu smo svi, naravno, stavili zaštitne kacige, a zatim zakoračili u svijet podzemnih čuda.
Za razliku od mnogih drugih špilja, ovdje se doslovno hoda između stalaktita, što iskustvo čini posebno uzbudljivim.
Najviše nas je oduševilo što smo naišli na nekoliko šišmiša – toliko blizu da smo ih gotovo mogli dotaknuti. Vodič nas je upozorio da ih ne diramo, jer mogu prenositi razne viruse, pa smo ih pustili da mirno vise naglavačke sa stijena.
Na kraju obilaska vodič je ugasio svjetla, ostavljajući nas u potpunom mraku. Kratkih pola minute u apsolutnoj tišini bilo je dovoljno da shvatimo koliko nam je vid dragocjen.
Na izlasku, prije povratka kući, pozdravili smo se, razmijenili dojmove i obećali da se vidimo na slijedećem izletu Diljskih Žireva.
Ivana Kulaš – Krešić

Istra

Protekli vikend planinari našeg društva, okupljeni u Skupinu A i Skupinu B pohodili su Istru.
I dok je skupina A puna entuzijazma istu večer imala noćni pohod na Orljak vrh, Skupina B je stigla u apartman. S obzirom da vremenska prognoza nije bila baš obećavajuća, drugo jutro Skupine kreću svaka na svoju stranu.
Skupina B pohodi Vojak. Pogledi sežu 0,5 metara u maglu. Dovoljno za pohod u konobu. Za to vrijeme Skupina A, pračena suncem pohodi Korita, Županj vrh, Veliki Planik.
Slijedi sastanak kod planinaskog doma Žbevnica i zajednički uspon na istoimeni vrh.

Nedjelja je donijela jaku kišu i buru, paje jedini logičan izbor bio put kući. Za skupinu B.
Skupina A je još morala svraiti i u Delnice, dočekati prvi snijeg, i u Ivanić na Bučijadu, jer zašto ne??
Put je inače bio uspješan. Žigomani obavili ono po što su došli, a mi ostali, eto, da…. vidimo puta.

 

Dugi otok

25.-28.9.2025. Dugi otok – godišnji društveni izlet
Petu godinu za redom PD “Dilj gora” organizira jesenski izlet pod nazivom “Upoznajmo svoje otoke”.
Izlet je osmišljen tako da u njemu mogu uživati sve generacije i članovi svih dobnih skupina s ciljem povezivanja i druženja. Nije tu bilo teških staza i uspona. Prekrasno vrijeme, sunce, izuzetno toplo more za ovo doba godine, malo hodanja, obilazaka i ponajviše uživanja u kupanju i druženju.
Petak prekrasno jutro, sunce i svi spremni za planske i predviđene destinacije. Uspon na vrh Orljak, najvišu točku Dugog otoka 301 mnv.
Bez problema smo se popeli na vrh na kojem je bila prilična gužva, uz nas i grupa planinara iz Slovenije.
Tako je našeg Đuku koji gazi 86-u, Slovenka od 92 dostojno prešišala, a oboje su dokazali kako uz malo zdravlja i dobre volje nikad nije kasno za izazove koje voliš.
Odmorili i nadivili se pogledima na otoke s jedne strane, i nepreglednom pučinom s druge strane otoka. Spustili smo se do auta i uputili se na sam špic otoka pogledati svjetionik Veli Rat. Lijepi prozori i tamo. Svjetionik uređen, pored vidikovac, klupe i mjesta za uživanje u pogledu na otvorenu pučinu. Na kraju plana i programa za petak ostala je plaža Sakarun, gdje smo se po volji i želji individualno opuštali. Kupanje u toplom moru, izležavanje, uživanje u hedonizmu, druženju. U smiraj dana krenuli smo prema hotelu, a večer je naravno protekla u druženju, pjesmi i plesu na plaži ispod hotela.
Subota opet sunčana i predivna, kratka vožnja i stigli smo do parka prirode Telaščica. Kratki uspon i evo nas kod interpretacijskog i multimedijalnog centra. Upoznali smo se s geološkim porijeklom otoka, florom i faunom podmorja, načinom nastanka slanih jezera na otoku, uživali u pogledu s vidikovca.
Nakon poučnog centra uputili smo se u obilazak parka prirode, prema slanom jezeru Mir. Staza kraj samog mora u hladu, idealna. Stigavši do ugostiteljskih objekata pred samim jezerom svatko je mogao birati. Dalje hodanje, mali uspon do vidikovca ili pak kupanje i hedonizam do povratka ekipe koja je odlučila odraditi sve što je bilo planirano.
Većina je ostala na plaži i uživala u moru i toplom jesenjem suncu, a dio ekipe uputio se u obilazak slanog jezera. U rano poslijepodne vratili smo se u hotel i opet svakom po želji, kupanje, šetnja, odmor. Večer naravno opet druženje na plaži uz muziku i ples.
Nedjelja jutro pakiranje i trajekt. Neki su se uputili kući, neki su planirali i uspeli se na Tulove Grede, a većina je po planu krenula put obilaska Majstorske ceste, Velebita i vožnju do Tulovih Greda.
Provozali smo se cestom, zastali kod poznate ruševne kuće u zaseoku Modrići, obišli crkvu i spomenik s imenima svih poginulih hrvatskih branitelja na Velebitu. Na kraju pod samim Tulovim Gredama uz jak vjetar ovjekovječili zadnjom slikom ovaj prekrasan izlet.
Sve je bilo prekrasno. Vrijeme naklonjeno, more toplo, sve viđeno i doživljeno čista petica. Planinari svi zajedno u slozi, veseli i zadovoljni. Jedva čekamo novi otok i druženje.

Cvrcka

Vikend za dušu, pluća i dobar apetit! 🌿😁
U subotu smo planinarili kroz čudesni kanjon rijeke Cvrcke (BIH), gdje nas je kroz prirodne ljepote vodio naš vodič Željko – čovjek koji bolje poznaje teren nego mi vlastite ormare. Staza je bila prava razglednica: stijene, šuma, bistra rijeka..
Nakon hodanja otišli smo u smještaj gdje su nas dočekali naši domaćini kojih je dio bio sa nama i na stazi. Hrana odlična, društvo još bolje, a večer smo proveli uz gitaru, pjesmu i onaj osjećaj kad ne znaš jel ti ljepše u srcu ili pod nepcem. 🎶❤️
U nedjelju smo posjetili slap na rijeci Ilomskoj – prirodni spektakl koji teško stane u fotografiju. Voda koja se razlijeva preko stijena, mir, svjež zrak… idealno mjesto da zaboraviš sve obaveze, barem na trenutak. 💦🌿
Za kraj – riblji restoran koji nas je potpuno osvojio. Hrana toliko dobra da je razgovor za stolom stao… jer su svi bili zauzeti – vilicama 🐟🍽️ Konobar je prekinuo tišinu i pitao Ogija koje pivo želi a odgovor je bio – VELIKO 😁
Zaključak: izlet za pamćenje – savršen spoj prirode, dobre ekipe i još boljih domaćina.
Jedva čekamo sljedeću avanturu na “Crćku”!

Dolomiti

Opisati i dočarati Dolomite planinski masiv Talijanskih Alpi, naselja u podnožju, krajolik tih prekrasnih ujedno i pomalo surovih vrhova i pitomih dolina, jezera , nemoguće je.
Nema kamere koja može dočarati tu ljepotu i kontrast sljubljenih vrhova s uređenim dolinama. Malena prekrasna mjesta puna zelenila okružena stijenama ljepotom plijene i oduzimaju dah.
Tako su i nas , šest članica PD Dilj gora ,spremnih na avanturu zvanu Dolomiti očarali i zadivili krajolici , vrhovi , staze i mjesta . Svaka staza kojom smo hodali , svaki uspon i silazak ili pak pogled i obilazak jezera nešto je što se ne zaboravlja.
Dolomite treba doživjeti usponom , trudom i znojem .
Samo ih tako možeš zaista vidjeti u punini njihove veličine i surove ljepote.
Ispenjali smo vrhove 2450, 2575m/nv.
Na vrh 3244m/nv “Tofanna di Roses” su nas vozile tri žičare, tri puta mjenjaš kabinu . Visina je to koja se ne može savladati u jednom potezu.
A pogled neopisiv. U podnožju Cortina d’ampezzo, prekrasan poznati skijaški gradić, a u daljini stotine vrhova , jasnih, u oblacima ,pod snijegom .
Prelijepo jezero Lago de Braies , gradić Brunico, Tri cime di Lavaredo. Svi vrhovi koje smo ispenjali , jezera koja smo obišli i mjesta koje smo vidjeli , vrijeme koje nam je bilo naklonjeno. Sve je bilo top. Bila su to četiri dana ljepote , aktivnosti i čistog zadovoljstva.
Jasminka Janković

Prokletije

Prokletije, 13.-17.08.2025.
Najduži društveni izlet ove godine počeli smo u srijedu ujutro kad smo se okupili i krenuli na gotovo cjelodnevni put do planinarskog doma “Branko Kotlajić” gdje smo prespavali tri noći za redom.
Četvrtak je bio prvi dan s hodanjem, i to na tri vrha – Popadiju, Talijanku i Volušnicu. U petak smo krenuli na najtežu turu izleta na Sjeverni i Veliki vrh Karanfila te na Mačji Poljubac. Subota je preostala za uspon na Zlu Kolatu, najviši vrh Crne Gore. U večernjim satima svakoga dana ostajalo je vremena za druženja uz vatru. Izmoreni trodnevnim hodanjem(ukupno oko 25 sati hoda u tri ture) i nakon što smo sa subote na nedjelju prespavali u Eko katunu “Prokletije” u nedjelju smo krenuli kući i poslije 13 sati vožnje s pauzama svi sretno stigli u večernjim satima.
Hvala Goranu što nam je organizirao još jedan izlet koji će svima nama ostati u lijepom sjećanju.

Alpska ekspedicija

Pet dana, pet vrhova, još jedna nezaboravna alpska ekspedicija je iza nas !!!
U srijedu, 16. srpnja, u ranim jutarnjim satima, naša četrnaestočlana ekipa krenula je put Slovenije, u pohod na jedan od najljepših lanaca istočnih Alpa: Kamniško-Savinjske Alpe.
Aute ostavljamo u bajkovitoj Logarskoj dolini te bez puno zadržavanja započinjemo naš prvi uspon prema planinarskom domu Koča na Kamniškem sedlu. Već taj prvi dan svladavamo visinsku razliku od gotovo 900 metara. Put nas vodi kroz šume, strme stjenovite dijelove i otvorene alpske livade, uz sve češće zastajkivanje, ne od umora, nego da upijemo ljepotu oko sebe.
Drugi dan nas dočekuje vedro nebo, idealno za ono što slijedi. Penjemo se na dva impozantna vrha: Turska gora (2251 m) i Brana (2253 m). Usponi su zahtjevni, s tehnički izazovnim dijelovima, ali pogled s vrha sve nadoknađuje.
Tu večer nam se pridružuju Maja i Nikola iz Zagreba, koji nastavljaju s nama ostatak ekspedicije.
Treći dan nas dočekuje novi izazov, možda i najteži. Krećemo na dva najviša vrha naše ture: Planjava (2394 m) i Ojstrica (2350 m). To su staze koje testiraju izdržljivost i ne praštaju nepažnju. No kad jednom stanete na vrh, sve se briše, ostaje samo vjetar na licu i pogled koji seže do krajeva horizonta.
Četvrti dan spuštamo se strmom stazom natrag prema Logarskoj dolini. Pauzu radimo u Orlovom gnezdu, planinarskoj kućici gdje uz kavu i pivo obnavljamo snagu. Tu se i rashlađujemo pod obližnjim ledenim slapom (prirodni wellness koji se ne može platiti karticom).
Nakon toga ponovno krećemo uzbrdo, ovaj put prema domu Koča na Klemenči jami pod Ojstricom, skrivenom dragulju pod stijenama, gdje se uz toplo jelo i hladno pivo druženje produžilo do kasnih sati.
U nedjelju ujutro, još zadnji napor – ali kakav! Penjemo se na Krofičku (2083 m) – tehnički nešto lakši vrh, ali nakon prethodnih dana umor je već učinio svoje. Ipak, pogled s Krofičke bio je šlag na tortu – mozaik svega što smo prošli.
Iza ove uspješne ekspedicije stoji naš vodič Goran, kojem dugujemo posebno hvala. Još jednom nas je vodio sigurno, organizirano, s dozom ozbiljnosti kad je trebalo i s toplom podrškom kad je bilo najteže. Njegovo znanje, iskustvo i smirenost doprinijeli su da ova avantura bude ne samo sigurna, već i istinski ispunjena. Gorane, svaka čast – još jedan fenomenalan izlet pod tvojom palicom!
Naših pet dana bilo je spoj fizičkog izazova, mentalne snage, nevjerojatne prirode i prijateljstva koje se u planini dodatno učvrsti. Staze su bile surove, vrijeme nas je mazilo, a mi smo svaki trenutak iskoristili do kraja.
Adrenalina nije falilo – pun pogodak!
Alpe, vidimo se opet!
Jasmina Bašić

Izlet na Risnjak

Proteklog vikenda(04.-06.07.) pod vodstvom naših vodiča Josipa i Siniše održan je izlet u Gorski kotar, točnije na Risnjak(subota) te Zeleni vir i Vražji prolaz(nedjelja). Od zanimljivih detalja izdvajamo relativno bliski susret s medvjedom podno vrha na Risnjaku ali sve je prošlo u redu kao i tijekom cijelog izleta. Ekipu je srećom konstantno pratilo dobro vrijeme pa su svi mogli uživati u lijepom i ugodnom vikendu.

Izlet: Dinarska planinarska obilaznica, 01.-04. svibnja 2025.

Jaka ekipa od 11 ljudi PD Dilj Gora krenula je u četvrtak 01.05.2025. putem Dinare, neki s ciljem obilaska nove obilaznice, a neki “samo” radi hodanja.
Usput smo svratili i na vrh Poštak 1425 mnv.
Vrijeme nas je lijepo poslužilo, a ekipa je bila nabrijana i vesela.
Dinara nas je još jednom počastila divnim iskustvima i nezaobilaznim vjetrom.
Malo za reći da smo ju prehodali cijelu, prehodali smo i više od onoga što ova planina nudi.