Nedjelja – sredinom ljeta

Sredina je ljeta , obično manje ljudi nedjeljom kod doma ali danas nešto više jer je bio dan kao stvoren za hodanje i markiranje . Ugodna temperatura , oblačno, kava u pola devet pa netko na markaciju, a netko u šetnju .
Neki od nas su se malo opustili i ulijenili pa je pola ekipe hodalo danas nakon prilično duge pauze. No, to nije bio problem ni za zahrđale 😉 pa smo uz vrlo malo stajanja i poglede prema nebu brzo stigli na našu Pljuskaru. Vade se odmah hrana i deserti, tamo je slatko jesti nemate pojma, a još uvijek nismo otkrili zašto 🤔😉😀.
Dovoljno pauze i odmora super smo procijenili tajming za povratak stalno pogledavajući u oblake . Povratak još brži, ekipa uigrana bez obzira na pojedince koji su poodavno obuli gojzerice. Taman stigavši do doma u isto vrijeme s ekipom sa markacije , počinje kiša.
No mi smo pod krovom. Utažili žeđ, poljudikali pravo zadovoljni što se napravilo posla , dobra šetnja i još stiglo i na ručak.

Alpska ekspedicija

Pet dana, pet vrhova, još jedna nezaboravna alpska ekspedicija je iza nas !!!
U srijedu, 16. srpnja, u ranim jutarnjim satima, naša četrnaestočlana ekipa krenula je put Slovenije, u pohod na jedan od najljepših lanaca istočnih Alpa: Kamniško-Savinjske Alpe.
Aute ostavljamo u bajkovitoj Logarskoj dolini te bez puno zadržavanja započinjemo naš prvi uspon prema planinarskom domu Koča na Kamniškem sedlu. Već taj prvi dan svladavamo visinsku razliku od gotovo 900 metara. Put nas vodi kroz šume, strme stjenovite dijelove i otvorene alpske livade, uz sve češće zastajkivanje, ne od umora, nego da upijemo ljepotu oko sebe.
Drugi dan nas dočekuje vedro nebo, idealno za ono što slijedi. Penjemo se na dva impozantna vrha: Turska gora (2251 m) i Brana (2253 m). Usponi su zahtjevni, s tehnički izazovnim dijelovima, ali pogled s vrha sve nadoknađuje.
Tu večer nam se pridružuju Maja i Nikola iz Zagreba, koji nastavljaju s nama ostatak ekspedicije.
Treći dan nas dočekuje novi izazov, možda i najteži. Krećemo na dva najviša vrha naše ture: Planjava (2394 m) i Ojstrica (2350 m). To su staze koje testiraju izdržljivost i ne praštaju nepažnju. No kad jednom stanete na vrh, sve se briše, ostaje samo vjetar na licu i pogled koji seže do krajeva horizonta.
Četvrti dan spuštamo se strmom stazom natrag prema Logarskoj dolini. Pauzu radimo u Orlovom gnezdu, planinarskoj kućici gdje uz kavu i pivo obnavljamo snagu. Tu se i rashlađujemo pod obližnjim ledenim slapom (prirodni wellness koji se ne može platiti karticom).
Nakon toga ponovno krećemo uzbrdo, ovaj put prema domu Koča na Klemenči jami pod Ojstricom, skrivenom dragulju pod stijenama, gdje se uz toplo jelo i hladno pivo druženje produžilo do kasnih sati.
U nedjelju ujutro, još zadnji napor – ali kakav! Penjemo se na Krofičku (2083 m) – tehnički nešto lakši vrh, ali nakon prethodnih dana umor je već učinio svoje. Ipak, pogled s Krofičke bio je šlag na tortu – mozaik svega što smo prošli.
Iza ove uspješne ekspedicije stoji naš vodič Goran, kojem dugujemo posebno hvala. Još jednom nas je vodio sigurno, organizirano, s dozom ozbiljnosti kad je trebalo i s toplom podrškom kad je bilo najteže. Njegovo znanje, iskustvo i smirenost doprinijeli su da ova avantura bude ne samo sigurna, već i istinski ispunjena. Gorane, svaka čast – još jedan fenomenalan izlet pod tvojom palicom!
Naših pet dana bilo je spoj fizičkog izazova, mentalne snage, nevjerojatne prirode i prijateljstva koje se u planini dodatno učvrsti. Staze su bile surove, vrijeme nas je mazilo, a mi smo svaki trenutak iskoristili do kraja.
Adrenalina nije falilo – pun pogodak!
Alpe, vidimo se opet!
Jasmina Bašić

Postavljanje putokaza u Matković Maloj

Danas u poslijepodnevnim satima tri člana društva pristupila su postavljanju stupa s putokazom u Matković Maloj. Postavljeni stup usmjerava planinare na markiranu planinarsku stazu prema Sovskom jezeru do kojega je otprilike jedan sat hoda. Po vrućem i sparnom vremenu zadatak nije bio lak ali je nakon sat i pol uspješno završen. Stupovi s putokazima su osigurani putem projekta SOPI(Sigurna i održiva planinarska infrastruktrura) Hrvatskog planinarskog saveza i Ministarstva turizma i sporta a ovo je samo jedan od više od 30 stupova s putokazima koje smo postavili na našim stazama u posljednje tri godine.

Diljske lisice: tri jezera

Na markaciji u nedjelju su sudjelovala dva tima. Markirana je staza “tri jezera” na potezu od Ljeskovih voda do “djevojačkog mosta” dio ekipe je prošao stazom do Počivaljke od djevojačkog ta dionica je ostala nedovršena. Druga ekipa je markirala iznad Oriovčića do međe na istoj stazi potez prema Čardaku taj dio je sada spojen. Ukupno je sudjelovalo 17 planinara.Od Ljeskovih 10 i 7 od Oriovčića

Izlet na Risnjak

Proteklog vikenda(04.-06.07.) pod vodstvom naših vodiča Josipa i Siniše održan je izlet u Gorski kotar, točnije na Risnjak(subota) te Zeleni vir i Vražji prolaz(nedjelja). Od zanimljivih detalja izdvajamo relativno bliski susret s medvjedom podno vrha na Risnjaku ali sve je prošlo u redu kao i tijekom cijelog izleta. Ekipu je srećom konstantno pratilo dobro vrijeme pa su svi mogli uživati u lijepom i ugodnom vikendu.

Diljske lisice: 407

Ni ova sunčana i vruća nedjelja nije spriječila Diljske lisice u redovnoj markacističkoj akciji. Četiri mušketira okupila se se u 8 sati kod doma i krenula put Ljeskovih voda gdje su započeli s uređenjem dionice “Staze tri jezera” od jezera prema Čardaku. Nakon Čardaka čekalo ih je puno posla s obnovom markacija i čišćenjem staze na putu prema Sovskom jezeru sve do “Marsonija Monta”. Tako smo u tri akcije ovog mjeseca uspjeli urediti veći dio kritične dionice naše gotovo 50-kilometarske obilaznice a to je potez od Sovskog jezera do Ljeskovih voda. Ostao je još jedan manji ali teže prohodan dio u dužini od otprilike kilometra za koji se nadamo kako bi ga uz dobar odaziv članstva mogli riješiti u jednoj akciji i time bi obilaznica bila potpuno uređena i spremna za redovni godišnji pohod koji nas očekuje u rujnu. Naravno, “Staza tri jezera” samo je jedan dio planinarskih staza(ukupno preko 100 kilometara) koje smo dužni uređivati pa pozivamo sve članove da se ponekad pridruže markacističkim akcijama.

Markacija Velebit, 19.-22. lipnja 2025.

Planinarsko društvo Dilj gora i ove je godine svoju obavezu markacije Premužićeve staze od Alana do Ograđenice odradilo u potpunosti i sa zadovoljstvom.
Krenuli smo u četvrtak ujutro i kako mi uvijek radimo lagano putovali Banijom , Gorskim kotarom , Likom .
Pazariše, zadnja civilizacija i
dvadeset devet diljevaca veterana i nekoliko novih koji su prvi puta imali prilike sudjelovati u markaciji , uz obavezno snabdijevanje vodom na izvoru Štirovača stiglo je na Mrkvište.
Smještaj, roštilj , dogovori , pjesma uz vatru, noći su na Velebitu hladne.
Petak je dan za markaciju Premužićeve staze.
Podijeljeni u tri skupine krenuli smo na svoje dionice .
Od Ograđenice šumovit je dio pa je ekipa sa motornom pilom i jačim rukama naravno .
Ostali od Alana oboružani škarama za živicu , većim manjim , mačetama. Raslinje koje je izraslo u protekloj godini uklanja se samo onoliko koliko smeta prohodnosti staze. Nema previše posla pa u šetnji i uživanju u velebilju i u pogledima prema otocima stižemo do mjesta koje zovemo “kafić”. Zgodni dio staze s hladovinom mjesto je gdje se svi susrećemo, odmaramo i naravno pijemo kavu ,a u povratku prema Alanu dečki rješavaju preostala stabla sa staze.
Vrijeme naklonjeno i svi raspoloženi i zadovoljni obavljenim poslom stigli smo do planinarskog doma Alan naravno na jedno Velebitsko .
Subota u jutro po planu uspon na Veliki Kozjak i Obli kuk .
Poslije doručka kratka vožnja do polazišta i pred nama je uspon do kojeg vodi staza kroz šumu ,neprestani ali ne preteški do pred sam vrh.
Kameni dio treba savladati rukama i nogama pa se štapovi ostavljaju i nastavlja se uspon svim udovima.
Na vrhu zadovoljstvo , pogledi na bezbroj Velebitskih vrhova , prekrasnih vidika.
Bilo je i onih koji su prvi puta ispenjali planinu na Velebitu pa se sigurno taj doživljaj pamti do kraja života.
Obli kuk je bio u blizini pa iako prilično zahtjevan većina nas se odlučila na uspon. Opet ruke i noge , uz oprezne poglede , što zbog zahtjevne planine što zbog poskoka po kojima je ovaj vrh poznat , uspješno smo svi stigli na vrh , odmorili i otkrili stazu koja vodi dole na drugoj strani vrha tako da nismo morali natrag istim putem.
Spustili smo se do ceste i uputili se na Lubenovac , prekrasnu zaravan na kojoj smo zatekli mnoštvo krava i teladi. Psi čuvari i pastir uvjerivši se da nismo opasni družili su se s nama do dolaska naših vozača i u rano poslijepodne ponovno smo kod doma na Mrkvištu.
Navečer druženje , pjesma , ples . Područje bez signala i mobitela , opuštanje pod zvjezdanim nebom uz logorsku vatru , mjesto daleko od civilizacije svima nama je zajednička potreba.
Tamo smo bez briga , problema i stresa. Tamo smo ekipa, planinarska obitelj.
Nedjelja je dan za povratak doma po izboru . Neki prema moru na kupanje neki na usputne destinacije , Kupu , Koranu , svatko je imao svoj plan.
Zajednička fotografija i razlaz uz zadovoljstvo i ispunjenost duha i tijela. Prebrzo prođoše tri dana na prelijepom Velebitu.
Jasminka Janković

Diljske lisice: Akcija “Solidarno za naš SPP”, 11. svibnja 2025.

Na današnjoj markacističkoj akciji “Solidarno za naš SPP” sudjelovalo je 12 markacista iz 5 slavonskih planinarskih društava. Markirana i uređena je dionica Slavonskog planinarskog puta od Čelikovića do Pljuskare(422) koja će se hodati 25. svibnja ove godine. Planinarsko društvo Dilj gora bilo je domaćin ove akcije pošto se navedena dionica nalazi na području markacističke nadležnosti našeg društva. Ujedno zahvaljujemo i HGSS Stanica Slavonski Brod na pruženoj logističkoj podršci i ustupanju terenskog vozila koje je olakšalo provođenje akcije.