Nedjelja je izmamila više od 60 Diljevaca. Išlo se na Sljeme, na Papuk a i na Dilj. Bravo ekipa , samo dolazite i hodajte !!!!!
U sklopu Male planinarske škole, „Diljski žirevi” su, za vikend 12.-13.2.2022. godine, posjetili Park prirode Medvednica.
Na izletu je sudjelovalo 18 „Žireva“, u pratnji 9 starijih planinara (roditelja, vodiča); ukupno nas je 27. Prijevoz je organiziran vlakom, a noćenje u PD Runolist.
U subotu u 6:20 h krećemo sa željezničkog kolodvora vlakom prema Zagrebu. Pojedinim „Žirevima“ to je prvi puta da se voze vlakom. Nakon 3 sata vožnje stižemo u Zagreb, kupujemo ZET karte pa krećemo pješice preko Zrinjevca i Trga bana Jelačića do tramvajske stanice u Draškovićevoj. Vozimo se slijedećim prijevoznim sredstvom tramvajem, prvo 14-icom do Mihaljevca pa 15-icom do Dolja. Zastajemo ispred donje postaje nove žičare, djeca se penju po umjetnim medvjedima „fotkamo“ se i pripremamo za uspon. Krećemo od tunela, prema nekadašnjoj vili Rebar i Leustekovom stazom prema planinarskom domu Runolist. . Idemo polako, vrijeme je idealno, prohladno, ali bez vjetra. Na Adolfovcu radimo pauzu za užinu. Zagreb se nazire kroz krošnje, a prema sjeveru vidimo sljemenski odašiljač. Oko 14:30 stižemo do PD Runolist, gdje nas dočekuje domar Miro, koji nas je upoznao s kućnim redom, smještamo se u sobe i radimo pauzu za čaj i kavu. Oko 16 sati idemo na kraću turu do jezera Tigrovo oko i Šumarevog groba. Večeru smo jedva dočekali jer smo svi već bili poprilično gladni. Poslije večere djeca se druže u sobama, a u 22h svi su već na spavanju.
U nedjelju nakon doručka upućujemo se prema Sljemenu stazom broj1. Na Činovničkoj livadi djeca uživaju na (umjetnom ) snijegu, slijedi nam uspon do samog vrha (uz izbjegavanje skijaša) te podno antene radimo pauzu. Uzimamo žigove i uživamo u pogledu prema Hrvatskom zagorju. Dan je prekrasan sunčan i sve je puno skijaša, trkača, planinara i izletnika. Oko 11 sati već smo kod PD Grafičar, gdje smo planirali ručati. No, kako je gužva prevelika (a nismo ni posebno gladni) nastavljamo ubrzo dalje prema Medvedgradu. Niti gostoljubivost u tom ugostiteljskom objektu nije za pohvaliti. Za otprilike 45 minuta laganog hoda stižemo do Medvedgrada. Na žalost, ulaz u Medvedgrad se plaća (nedavno je otvoren novi Interpretacijski centar i obilazak traje sat i pol) i ulazi se svaki puni sat što nam ne odgovara pa tu utvrdu razgledamo samo izvana. Pero stavlja flastere ozlijeđenima, uzimamo žigove u dnevnike, obavljamo fotkanje i prikupljamo sunčevu energiju za nastavak hodanja prema Šestinama. Na Šestinama prolazimo pored poznate šestinska župna crkva Sv. Emerika (Mirka) iz 1240. i groblja, gdje je sahranjen Ante Starčević i poznati ljubitelj Medvednice šumar Albin Leustek. Ubrzo hvatamo autobus prema Britanskom trgu, a pola sata kasnije i tramvaj prema Glavnom kolodvoru. Vlak nas čeka, kreće u 15:20h, opskrbljujemo se u pekarni i trgovini i dosta prije planiranog krećemo prema Slav. Brodu. Svi su poprilično umorni, no druženje u vlaku se nastavlja. Stižemo doma oko 18:30h. Velika pohvala djeci koja su ovu za njih prilično zahtjevnu turu s lakoćom savladali.
Svi mali (i veliki) planinari su uspješno odradili izlet i zadovoljni otišli kući.
VODIČ IZLETA: Siniša Damjančić
U nedjelju smo se u 9 sati okupili na parkiralištu kod brane na jezeru Petnja i krenuli preko Vidovog brda do Papa hrasta. Papa hrast je jedan od najstarijih hrastova u ovom dijelu Slavonije – po nekim procjenama star oko 400 godina. Nažalost, nije preživio nedavnu oluju koja ga je srušila u diljsko blato ali će vjerojatno i dalje ostati cilj naših izleta.
Vrijeme je unatoč prognozama bilo gotovo savršeno, možda i malo pretoplo za ovo doba godine ali nam nije smetalo. Zahvaljujući vedrom vremenu, s Vidovog brda smo uspjeli vidjeti i radar na vrhu Papuka. Ukupno smo prehodali dvadesetak kilometara ioko 15:30 smo bili nazad na parkiralištu a pao je i dogovor za idući izlet, već u srijedu – tradicionalno hodanje od Matković Male do Sovskog jezera za blagdan Sveta tri kralja.
