Stara planinarska uzrečica kaže: „Nema lošeg vremena, ima samo loše opreme.“ Iako na bespućima Interneta postoji čitava hrpa tekstova o planinarskoj opremi, pokušat ću napisati jedan članak(u dva dijela) o osnovnim stvarima koji može poslužiti ponajprije planinarima koji tek započinju sa svojim planinarskim avanturama, ali i svima ostalima koji možda žele obnoviti svoje znanje o opremi ili pak onima koji su željni provjeriti nije li im promakla neka korisna informacija u dosadašnjem skupljanju znanja o planinarskoj opremi.
Za početak, nemojte trošiti previše novca na opremu nego prvo skupite malo iskustva kako biste lakše mogli ocijeniti što vam je zaista potrebno. Posavjetujte se s iskusnijim planinarima, pratite sezonske rasprodaje i slično. Iako je „koliko para, toliko muzike“ primjenjivo i po pitanju planinarske opreme, najskuplje ne mora nužno značiti i najbolje, jer niti ćete u najskupljoj jakni biti potpuno zaštićeni od kiše niti ćete u najskupljim gojzericama poletjeti na vrhove Velebita.
Krenimo od odjeće – odjeća služi kako bismo se osjećali udobno štiteći nas od vanjskih utjecaja – vrućine, hladnoće, vjetra i padalina, iako je pojam udobnosti prilično relativan kada govorimo o planinarenju. Primjerice, dugotrajno izlaganje vlažnosti može uzrokovati pad tjelesne temperature koji u težim planinarskim uvjetima može biti i fatalan. Isto tako, izloženost vjetru i niskim temperaturama može uzrokovati ozebline. Netko bi lako mogao pomisliti „pa onda ću se odjenuti u debelu vestu i jaknu i neće mi biti hladno“. Možda i neće, ali to će uzrokovati pretjerano znojenje što opet vodi do drugih problema, Zato je odgovor na ovo, kao i većinu životnih pitanja, u balansu i umjerenosti. Osim toga, svatko od nas ima drukčiji metabolizam, tjelesnu građu i slično te ono što je odlično nekome drugome nama može biti tek dovoljno ili prosječno. Stoga idemo prvo raščlaniti vrste tkanina od kojih se pravi planinarska odjeća.
Sintetičke tkanine
Poliester, poliamid, elastan… Sigurno ste se susreli s ovim pojmovima dok ste prebirali po artiklima na policama trgovačkih centara, specijaliziranih trgovina i sličnih mjesta koje prodaju odjeću. Sintetičke tkanine su hidrofobne, što znači da u principu ne upijaju vlagu osim u malim prostorima između vlakana same tkanine, što često dovodi do stvaranja neugodnih mirisa zahvaljujući razvoju bakterija. Jednako tako sintetičke tkanine su „klizavije“ od prirodnih materijala što je nedostatak u vlažnim i ledenim uvjetima.
Poliester je danas uglavnom zamijenio polipropilen, te ga zbog gustoće vlakana i mekoće još i zovu „umjetnim pamukom“ a u kombinaciji s posebnim premazima dobro odbija vlagu.
Poliamid/najlon tkanine su vrlo snažne te se koriste uglavnom za užad ali i vanjske slojeve odjeće jer pružaju dobru zaštitu od vlage i vjetra.
Elastan(Lycra, Spandex) je rastezljiva tkanina koja se koristi za unutarnje slojeve odjeće zbog svoje savitljivosti i fleksibilnosti koja omogućuje nesmetanu slobodu pokreta. Nedostatak ovog materijala je da nije lagan i sporije se suši.
Flis je lagana i topla tkanina koja je posljednjih 30-ak godina u potpunosti istisnula vunu u sastavu planinarske odjeće. Slabo upija vlagu ali dobro zadržava toplinu čak i u vlažnim uvjetima te osigurava dobru prozračnost. Slabost je loša zaštita od vjetra.
Softshell se sastoji od dva spojena sloja, unutarnji obično čini flis za zadržavanje topline a vanjski od najlona koji daje zaštitu od vjetra i vlage. Često postoji i srednji sloj posebne vodootporne tkanine koja gotovo u potpunosti štiti od vanjskih utjecaja. Naravno sve to za sobom povlači glavni nedostatak a to je slaba prozračnost što često pospješuje znojenje.
Prirodne tkanine
Još kada je planinarstvo bilo u povojima, dostupne su bile samo tkanine od prirodnih materijala – pamuk, vuna i slično. Iako su ugodne za nošenje, danas se smatraju neprimjerenima za korištenje u planinarskoj odjeći – primjerice pamuk je zbog upijanja velike količine vlage na zlom glasu – u engleskom govornom području skovana je fraza „in the hills, cotton kills“ – „u planini, pamuk ubija“ a vuna je neprikladna uglavnom zubog svoje težine i sporog sušenja.
Zlatno pravilo – odjeni se slojevito
Dakle, ne postoji idealna tkanina – da postoji, tada bi se proizvodila odjeća isključivo od tog materijala i svi bi kupovali samo to i svi bi izgledali isto, uz varijacije u bojama odjeće(nekima je i to dovoljno). Zato je kluč u slojevitom odijevanju. Slojevito odjevanje oalkšava prilagodbu na uvjete koji se u planinama često i nenadano mijenjaju. Cilj nam je minimizirati količinu (težinu) odjeće istovremeno održavajući ugodnu tjelesnu temperaturu uklanjajući ili dodavajući slojeve prema potrebi.
Osnovni sloj
Zaštita počinje osnovnim slojem – u ljetnim uvjetima za gornji dio tijela to je majica od sintetičkih materijala koji se brzo suše, uglavnom kratkih rukava iako ni dugački nisu loša ideja ukoliko je potrebna zaštita od jakog sunca, vegetacije ili insekata. Poželjno je da takve majice imaju i dobru prozračnost te da su svjetlijih boja. Za donji dio tijela preporuka su hlače od prozračnih materijala. Za njih vrijedi isto što i za majice – kratke daju osjećaj udobnosti i lakše su ali dugačke pružaju bolju zaštitu. Ovdje valja spomenuti i donje rublje – kao što sam spomenuo gore – pamuk ne dolazi u obzir već donje rublje mora biti isključivo od umjetnih materijala koji se brzo suše, pogotovo u zimskim uvjetima.
Srednji sloj
Srednji sloj zadržava toplinu a istovremeno mora pružati barem minimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja. Najčešće se koriste kombinacije flisa ili tanjih softshella. U zimskim uvjetima poželjno je da flis ima kapuljaču. Za donji dio tijela flis se ipak ne preporučuje pošto je magnet za snijeg te se stoga koriste hlače od softshell materijala.
Vanjski sloj
Idealni vanjski sloj je potpuno otporan na vlagu i vjetar te prozračan. Pošto nešto takvo ne postoji najčešće se koristi kombinacija lakše prozračne jakne i debljeg seta jakne i hlača koji pružaju dobru zaštitu od vjetra i vlage.
U ekstrenijim zimskim uvjetima često se dodaje i četvrti sloj u vidu debele postavljene jakne s obveznom kapuljačom. Kao četvrti sloj u kišovitim uvjetima neizostavna je kabanica za potpunu zaštitu od kiše.
Kape i ostala pokrivala za glavu
Kape u zimskim te šeširi u ljetnim uvjetima su bitan dio planinarske opreme. U zimskim uvjetima dobra kapa zadržava toplinu a u ljetnim šeširi(poželjno širokog oboda), marame, buffovi i slično pružaju potrebnu zaštitu od sunca, naravno u kombinaciji sa zaštitnom kremom. Osim toga, ne zaboravite i zaštitne naočale. U ljetnim uvjetima dovoljne su i obične sunčane naočale a za zimske uvjete postoje naočale s posebnom zaštitom.
Rukavice
Prsti ruku su među najosjetljivijim dijelovima tijela kada govorimo o gubitku tjelesne topline, stoga ih je u hladnim uvjetima potrebno zaštititi rukavicama. Najčešće se koriste rukavice od flisa koje će biti sasvim dovoljne za većinu uvjeta. Za penjanje i ekstremnije uvjete koriste se posebne rukavice s protukliznim premazima koje mogu biti i od kožnih materijala.
Cipele/gojzerice
Vjerojatno najbitniji dio planinarske opreme te onaj za koji vrijedi izdvojiti neke novce čak i kao početnik. Svi znamo za one priče o Česima, japankama i Paklenici. Što je najžalosnije, te priče su istinite – autor ovog teksta se osobno uvjerio u njih u ljeto 2020. kada se uspinjao na Anića Kuk. Dakle, u planinarske cipele definitivno vrijedi uložiti, naravno ne morate potrošiti tisuću kuna ili više ali nemojte misliti kako su vam obične tenisice od 200-300 kuna dobra opcija za planinarenje, čak i za ravne staze bez kamenja ili blata.
Iako mnogi misle kako su visoke cipele izbor samo za zimske uvjete, to i nije baš najtočnija premisa. Visoke i poluvisoke cipele, osim bolje zaštite od vlage, blata i snijega ujedno i štite vaše gležnjeve, uz koljena najbitnije zglobove vašeg tijela koji su vam potrebni kako biste se uspješno bavili planinarenjem.
Preporuka je da cipele imaju dobru zaštitu od vlage u vidu Goretex/Alpitex ili slične membrane ili sličnog materijala koji iako nije potpuno vodootporan, jer na svakoj cipeli postoje šavovi, rupe za vezice i slična mjesta na koja voda može lako doprijeti, ipak minimizira ulazak vode u cipelu a time i nepotrebno ovlaživanje stopala što može dovesti do stvaranja žuljeva, pothlađivanja i slično. Isto tako, sve više se koriste cipele od umjetnih materijala a kožne cipele gube svoj tržišni udio. Naime, kožne cipele su često glomaznije i nezgrapnije od onih napravljenih od umjetnih materijala a i teže za održavanje(potrebno ih je mazati posebnom kremom na bazi pčelinjeg voska, dok se cipele od umjetnih materijala održavaju impregnacijskim sprejom). Protuklizni potplat(Contagrip/Vibram) je također jako bitna stavka – pogotovo ako je staza prekrivena ledom ili ako se penjemo po mokroj stijeni(što nije preporučljivo ali je ponekad neizbježno). Kvalitetnije cipele imaju i posebne uloške koje poboljšavaju prozračnost unutar cipele i daju bolju amortizaciju prilikom hodanja.
Ukoliko je moguće, dobro je imati dva para cipela – jedne za zimske uvjete, visoke, deblje i otpornije cipele koje će pružiti dobru zaštitu u uvjetima snijega i blata te druge, lakše(po mogućnosti poluvisoke) za ljetno planinarenje. Prilikom kupovine cipela obavezno uzmite pola broja ili broj veće cipele nego što ih inače nosite –razlog je taj što prilikom dugotrajnog hodanja stopalo otekne te će vam „redovna“ veličina cipele odjednom postati pretijesna.
Kao dodatna zaštita od snijega i blata neizostavne su gamaše. Cjenovno su pristupačne a vrlo korisne, i ne samo da sprečavaju ulazak vlage i blata u cipele nego i smanjuju ili u potpunosti onemogućavaju prljanje donjeg dijela hlača a često štite i od vegetacije(grane kupina i drugog bodljikavog bilja i slično).
Uz pravilno održavanje i korištenje cipele je moguće koristiti godinama, te je to još jedan razlog zašto vrijedi uložiti u taj dio planinarske opreme. Poslije svakog korištenja cipele treba dobro oprati/očistiti te osušiti, izvaditi uloške ukoliko postoje te ih pripremiti za slijedeće korištenje tako da ih zaštitimo sprejom ili kremom, ovisno od kojeg materijala su napravljene.
Usko vezane za cipele i dosta bitan dio opreme su planinarske čarape. Vrijedi isto kao i za gamaše – ne koštaju puno a izuzetno su korisne. Kvalitetne planinarske čarape smanjuju šansu da dobijete žuljeve jer imaju posebna ojačanja na mjestima koja su najizloženija trenju – vrhovi prstiju i peta, štite stopalo i daju osjećaj udobnosti. Ponekad se koriste dva para čarapa – tanje i glatke za udobnost te vanjske, deblje za upijanje vlage, međutim za većinu izleta bit će vam dovoljno da na nogama imate jedan par kvalitetnih planinarskih čarapa. Naravno, uvijek je dobro imati rezervni par.
Ovo bi bilo ukratko i osnovno o odjeći i obući za planinarenje. U drugom dijelu članka bit će govora o ostaloj planinarskoj opremi(ruksaci, štapovi, vreće za spavanje, svjetiljke, hrana i drugo).
Krešimir Gažo