Papuk i Srijemušijada koja to nije
Još jedno nedjeljno jutro i prekrasan sedmi dan mjeseca ožujka 2021. godine od koje svi imamo velika očekivanja, a današnja je zadovoljio odlazak na prekrasni Papuk.
Planirana tura izleta pod vodstvom Rambića i Goranovom metlom bila je Velika-Mališćak-Ivačka glava i vrh Papuk, al je zadnji vrh ipak odložen za neko drugo vrijeme. A okupili smo se i stari i mladi, i sretni i nesretni da na trenutak zaboravimo čari svakodnevnog života i uživamo u istinskom planinarenju koje zorno oslikava trenutke slobode uma, sreće duše i uživancije svakog osjetila u prelijepoj prirodi. Na kraju smo uz dobivanje nadmorske visine preko petstotinjak napornih metara obišli cca 14 km neodoljivog parka prirode. Uz uzbrdicu ni hladno vrijeme nije imalo šanse kod nas, a zaustavljanja su bila ograničena. Sve nas je razveselio snijeg jer je njegovo prisustvo podrazumijevalo da će gojzerice biti čiste. Ispod snijega provirivali su bijeli i ljubičasti šafrani, a na srijemuš ovaj put nismo naišli. Kratku okrjepu imali smo na vidikovcu Mališćak i kod istoimenog planerskog skloništa kako bi se okrijepili za nastav puta i kratko fotografirali. Strmom padinom brda uspješno smo se spustili od Mališćaka i krenuli put Ivačke glave na koju smo se uspeli bez problema unatoč snijegu, a na vrhu nas je dočekao prekrasan, iako ne sasvim čist pogled i sunčano vrijeme bez daška vjetra. A to za Ivačku je zaista dobitna kombinacija u uživanju u pogledu, druženju i suncu.Potom je uslijedio povratak prema autima sličnom rutom uz male varijacije puta, skretanje u nepoznate „rimske ceste“ kak ih prozvašmo uz kvalitetan small talk o kvaliteti markacija i mnogim drugim temama koje se istinski može proživjet samo uživo, a ne čitajući ovo digitalno slovo.
Nakon 6 sati pohoda, bez gubitaka, došli smo do svog odredišta i uputili se čarima svakodnevnog života. Do sljedećeg puta- sunčani pozdrav svima.
Mina Marina Barić
