Dočekali smo proljeće na snježnoj Medvednici
Unatoč prognozama koje nisu ohrabrujuće, i hladnom subotnjem jutru, ispod kapa proviruju nasmijana lica planinara koja ne kriju uzbuđenje i velika očekivanja od dvodnevnog izleta na Medvednicu. Uz nekolicinu iskusnih koji su ovaj izlet već „odradili“, dobar je broj mladih članova, a i nas ne tako mladih, ali slobodnog duha i spremnih na svaku vrstu avanture. Okupljamo se na željezničkom kolodvoru, jer kako tradicija nalaže, na ovaj se izlet ide vlakom. Dok nas naš vodič Goran prebrojava i dijeli karte, pregledavamo opremu i prepune ruksake, i prepričavamo njihove sadržaje. No već po dolasku u Zagreb oni postaju znatno lakši jer se dobar dio toga pojeo i popio.
Korakom lakim idemo do Draškovićeve, zatim uskačemo u tramvaj, 14-icom do Mihaljevca i 15-icom do Dolja. Kratko zastajemo ispred donje postaje nove žičare, „fotkamo“ se i pripremamo za uspon. S Goranom na čelu kolone i Perom mlađim kao metlom, krećemo od tunela, prema nekadašnjoj vili Rebar, Adolfovcu i Leustekovom stazom prema planinarskom domu Runolist. Uspon nije bio ni malo naporan, više izletnički, uz pjesmu i puno pauza za okrijepu i slikanje. Zasjalo je i sunce, iako Vakula nije tako reko. Na putu susrećemo brojne rekreativce i sportaše, trkače, bicikliste i šetače. Oduševljavaju nas bistri potoci koji se slijevaju niz Medvednicu i snijeg na koji smo naišli na današnjem cilju, planinarskom domu Runolist.
Nakon smještaja u sobe i kratkog odmora, u popodnevnim satima smo se odlučili za još jedan kratki „đir“ do Šumarevog groba i jezera Tigrovo oko. Izvor, potoci, mostići i stijene su postali kulisa za bezbroj fotografija, koje su uskoro počele krasiti i snježne pahulje. Vrijeme se počelo mijenjati, a Medvednica pokazivati i svoju okrutniju stranu. Vratili smo se u dom i večerali dok je vani fijukao ledeni vjetar i lepršao snijeg.
Jutro je bilo dosta hladno ali mirno, palo je malo snijega. Ne baš dobro naspavani, poneki i lagano mamurni „utrpali“ smo u sebe što više kalorija, vrućeg čaja i kava da se pripremimo za hladnoću i uspon na vrh Sljeme. Još samo zajednička fotografija ispred doma za uspomenu i krećemo. Gazimo po snijegu dok se krećemo prema vrhu a uzbuđenje raste. Prolazimo pored skijaških staza, pomalo i smetamo skijašima dok im presjecamo put, uživamo u pogledu na sjevernu stranu Medvednice i Hrvatsko Zagorje i uskoro stižemo na vrh Sljeme. Ne zadržavamo se dugo, slikamo se ispred radiotelevizijskog tornja, uzimamo žig, prolazimo pored gornje postaje nove žičare koja nas impresionira svojim izgledom i krećemo prema PD Grafičar. Prati nas sunce, sve je toplije, zamijećujemo brojno cvijeće uz stazu, a s desne strane između stabala se naziru suncem okupane kuće Hrvatskog Zagorja.
Kod doma Grafičar smo već oko 11 sati, pravimo stanku za dopunu kalorija slatkim štrudlama, kuhanim vinom i čajevima. Izležavamo se na klupama i uživamo u suncu. Put nas dalje vodi do Medvedgrada, uglavnom nizbrdo. Veselo i poletno se spuštamo lijepo uređenom stazom. Staza je prepuna izletnika i sportaša, a najviše obitelji s djecom koje su odlučile ovaj prekrasan dan provesti u prirodi. Na Medvedgradu pravimo kratku stanku jer se zbog obnove ne može ući unutar zidina, uzimamo žig, „čistimo“ preostalu hranu i slatkiše iz ruksaka i krećemo nizbrdo prema Šestinama. Tamo posjećujemo pravi Leustekov (šumerev) grob, i grob oca domovine Ante Starčevića koji se nalaze pored crkve u Šestinama. Silazimo prema autobusnom stajalištu, odakle se okrećem i gledam gore prema Sljemenskom tornju. Ne mogu vjerovati da smo tamo bili samo prije nekoliko sati.
U centar Zagreba dolazimo tri sata prije polaska vlaka, pa koristimo slobodno vrijeme prema vlastitim željama. Netko se odlučio za kavu na terasi kafića, sunčanje na klupama u parku, baklave ili sladoled, netko za šetnju gradom. Važno je da smo se svi okupili u pravo vrijeme na pravom peronu sa kojeg smo u punom sastavu (na zadovoljstvo vodiča Gorana) krenuli i stigli u Slavonski Brod.
Po dolasku je uslijedila emisija slika, pozdrava i luckastih komentara s puta, u grupi na Viberu. Držat će nas to ushićenje i pozitivna energija bar još tjedan dana, do slijedećeg izleta.
Jasminka Pandžić