Ekipa od 13 Diljevaca se, unatoč lošoj prognozi i najavljenoj kiši, uputila ovaj vikend put Samoborskog gorja. Cilj nam je bio obići nekolicinu vrhova (Japetić, Oštrc..), a u nedjelju se upoznati s materijalnom i nematerijalnom baštinom grada pod bregima, predivnog Samobora.
U subotu ujutro smo pristigli na svoje prvo odredište i prenoćište – Planinarski dom „Cerinski Vir“ ponad sela Smerovišća, tamo negdje u goricama. Dom održava i sjedište je HPD-a „Sv. Patrik“ iz Samobora. Dakle već na prvu, ogromno iznenađenje. Dvadesetak godina mlado planinarsko društvo zajedno sa svojim povezanim društvima i prijateljima, u nekoliko godina je od ruševina kompleksa gospodarskih zgrada stvorilo raj na zemlji. Mi smo tek sada otkrili ovu oazu mira i ljepote, a toplo ju preporučamo svima, kako za planinarski smještaj, tako i za sve one željne predaha od užurbane svakodnevnice.
Iz ove ljudskom rukom stvorene ljepote, krenuli smo se upoznati i s ljepotama prirode ovoga kraja. Nakon predivnog i vodom bogatog slapa Cerinski vir, krenusmo gore –dolje, gore-dolje…i tako nekih 20ak kilometara i 810 m visinske razlike. Prala nas kiša, propuhao vjetar, nije nas mimoišlo ni malo leda, ali nas je i milovalo sunce – ma sva četiri godišnja doba. No, ovo je planinarski kraj s najdužom tradicijom u Hrvatskoj pa na ruti nije manjkalo ni domova za okrjepu i sušenje. Mi smo provjerili dva – PD Željezničar i PD Japetić, dok se PD Ivica Sudnik obnavlja. Tri doma, tri vrha, ali povratak u Cerinski vir bijaše šlag na kraju uz iznimno ukusnu hranu, sve iz domaćeg uzgoja domaćina.
Drugi dan je dio ekipe poželio skinuti još koji vrh, ali kiša je rekla odlučno ne. Obiđosmo Samobor uz izvrsnog i zanimljivog domaćeg vodiča Zvonka, a i skinusmo pokoju kremšnitu i bermet. Epilog je, na radost svih, bio u Decathlonu uz popunjavanje opreme kupnjom potrebnih i inih stvari.
Još jedan krasan izlet i druženje uz obilje šala i pošalica, ponovilo se, makar i sa kišom.
No ono što nas se najviše dojmilo na ovom izletu je Planinarski dom „Cerinski vir“. S takvim domom se još nismo sreli u Hrvatskoj. Od udobnog i čistog smještaja, izvanredne domaće hrane koju uzgajaju sami domaćini, do samog uređenja doma i bogate etnografske zbirke, kapelice s oltarom od mlinskog kola … Sve pohvale domaćinima i preporuke svima. Mi ćemo svakako opet doći.
Piše: Sandra Kalmar
