Krenuli smo jutrom obasjani suncem i optimizmom iako je prognoza bila šarolika. Kutjevo i Martinje svake godine nas u manjem ili većem broju mami ali tradicija je tradicija , kako god vrijeme nije obećavalo.
Naši gosti iz Kneževa koji su spavali u našem domu i s kojima smo se večer prije prekrasno podružili i
nas dvadesetak stigli smo na Trg graševine dok je se sunce još nije dalo oblacima.
Dobro pa smo odmah zauzeli poziciju koja nam nekako svake godine nepisanim pravilom privuče izglancane gojzerice.
Štand vinarije Ivanović baza za malo kruha masti , čaja, kave , nakoso iz ruksaka i bili smo spremni za pokret.
Ali tamni oblaci približili su se brže nego smo uspjeli dobar doručak zaliti crnim ili bijelim sokom od grožđa.
Sastavilo se nebo i zemlja , a mi pod punom opremom kabanica i kišobrana . Masa od tisuće planinara pod šatorom, ispod štandova čeka polazak na stazu.
Kako se nebo nije vedrilo tako je i voditeljica mijenjala najave pokreta i rute hodanja.
Na kraju ipak ne obeshrabreni dio hodača krenuo je na jednu jedinu stazu .
Šuma je ovaj puta ostala bez društva mnoštva planinara ali je kružna tura kroz vinograde spasila tradiciju.
Oko podne sunce se izborilo za sve nas pa je dobar dio naše ekipe krenuo na vidikovac .
Vinkomir nas je dočekao okupan suncem i mnoštvom drugih planinara i šetača koji su dolazili , prolazili , s nama pjevali , slikali se i razmjenjivali pozive za neka buduća druženja.
Dobro ugrijani suncem , prekrasnim pogledom, druženjem s mnoštvom planinarskih društava krenuli smo natrag na trg.
Pjesma , ples , susreti , pozivi u goste , smijeh i nazdravljanje uz dobra vina i još bolje ljude na trgu se kao i uvijek izuzetno veselo do dugo u noć obilježilo još jedno Kutjevačko Martinje.
Jasminka Janković
