Prošlog smo se petka opremili i pripremili i konačno krenuli na izlet kojem smo se posebno radovali. Opravdano. Bio je to nezaboravan doživljaj.
Od samog dolaska u planinarski dom koji je potrajao malo duže pa smo istražili mjesta i puteve koji baš i nisu bili u ruti putovanja.
Sve je dobro što se dobro završi i Crveni čot, planinarski dom na obroncima Fruške gore naše odredište, dočekao nas je neke prije a neke malo kasnije .
Večera, pjesma , ples i u trenu smo zaboravili lutanja, navigacije i sekiracije.
Subota ujutro oblaci i najava kiše ali mi smo spremni za polazak na stazu.
Dio ekipe ostaje u domu i ide na kraću stazu, a nas ostale čekala je tura koja je zahtjevnija u smislu sati hodanja a i kondicije.
Naši vodiči, domaćini , poveli su nas na obronke prekrasne Fruške gore .
Crvenim srcima označenim stazama koje su kako mi kažemo prepune čas gore čas dole, uspona i silazaka, a kraj staza nepregledna “polja” visibaba , složili smo se neviđeno za sve nas .
Naši domaćini vodili su nas mnogobrojnim obroncima , pokazali nam svoje povijesne znamenitosti. Počastili domaćim delicijama na mjestu s prekrasnim pogledom ,proveli nas kroz turističko termalni kompleks i vratili u dom u sam smiraj dana.
Na povratku već mrak i prekrasan pogled na Novi Sad u nizini.
Cjelodnevni boravak na zraku , u dobrom društvu, aktivno , već pomalo umorni ali zadovoljni i kiša nas je tek poškropila.
Svi na broju , nakon osvježenja uz dobru večeru i iznenađenje od strane domara, odlični muzikaši. Ni traga umoru.
Nakon 36000 koraka , sedam sati aktivnog hodanja, s ljudima koje uz prirodu i hodanje veže prijateljstvo i zajedništvo, umor nestaje.
Opet pjesma , smijeh , prepričavanje anegdota, opušteno kako mi jedino i znamo.
Nedjeljno jutro, pakiranje i polazak za Novi sad.
Sunce nas je dočekalo na Petrovaradinskoj tvrđavi, u gradu lagana šetnja, kavica na korzu.
Dan za opuštanje i sređivanje dojmova. Domaćini koje moram još jednom spomenuti , prekrasni i susretljivi ljudi, maksimalno angažirani opet s nama,… hvala im od ❤️. Nadamo se da ćemo im uskoro moći uzvratiti gostoprimstvo.
Ručak u Novom Sadu i spremni za povratak u stvarnost i svakodnevne obaveze.
Svemu dođe kraj , ali ovaj izlet na Frušku goru svima će ostati u posebnom sjećanju . Još jedan dokaz da ljudskost, susretljivost i ljubaznost nemaju granice.
Jasminka Janković
