Jučer nešto drugačiji Dilj. Ideja da se poznate staze zamjene lutanjima po našoj gori, a dijelovima koji nisu ucrtani svidjela se povećoj ekipi.
Dvadeset šest spremnih hodača skupilo se kod lovačkog doma u selu Vrhovine. Krenuli smo od Prezdanka, markom do izvora Picina vodica. Izvor presušio, kao i mnogi na Dilju, ali uredno označen i pristupačan iako se vode nismo napili.
Ulazimo u šumu i krećemo prema selu Ratkov dol. Bez markirane staze, kako mi kažemo upoznajemo divlji Dilj. Šuma je prohodna, nisko raslinje, lišće, ništa što se ne može lako proći. Gljiva na žalost nikakvih. Malo uspona, malo silaska i eto pred nama selo Ratkov dol. Kako reče jedan planinar – “ne sjećam se kad sam vidio selo bez asfalta”. Upravo nestvarno, selo sa tek pokojim stanovnikom, više ovaca nego ljudi, ali lijep krajolik, još se otima zaboravu u srcu Dilja.
Iz sela se uspinjemo ponovo u šumu gdje kreće drugi dio kružne staze. Kroz šumu oštri silazak i malo ispitivanja terena pa pokraj polja zobi i kukuruza dolazimo do mjesta zvanog Bazovac. Malo umjetno jezerce sa simpatičnim mostom, izvor koji je u punoj snazi, uređeno izletište. Mjesto gdje se putem može doći samo od Levanjske Varoši.
Smjestili smo se ispod nadstrešnice, u hladovini i prionuli hrani iz ruksaka, napojili vodom s izvora i krenuli dalje.
Malo šumska cesta pa opet šuma. Ekipa vesela, dosta novih planinara s tek stečenom diplomom, pa prigodno i šale na tu temo, tek nešto vrludanja i ispitivanja terena jer ipak nismo na marki.
Nakon malo više koraka nego smo planirali, kružnom stazom uglavnom bez markacije eto nas kod Prezdanka s druge strane. Zadovoljni rutom, viđenim, a nadasve svojom aktivnošću i društvom proveli smo lijep dan tamo gdje tko zna kad ćemo opet.
