Sad već tradicionalno jednom u godini članovi Dilj gore pohode prelijepi kanjon rijeke Cvrcke na padinama Vlašić planine.
Šesnest diljevaca na čelu s našim expertom za Bosnu Željom Markovićem stiglo je nadomak cilja .
Domaćini već spremni i nakon pozdrava krećemo na stazu.
Vrijeme prekrasno , malo sparno ali sretni jer po kiši stazu je nemoguće prehodati.
Ulazimo u šumu i ubrzo se vrlo strmo spuštamo do prvog slapa i početka avanture kanjon rječice Cvrcke.
Prizori prekrasni i nestvarni . Mi koji smo prvi puta , a i ponavljači oduševljeni viđenim. Mir , spoj boja , plavo zelene čiste rijeke , okolnog zelenila, kamena , istovremeno surovo i pitomo. Onako kako to samo priroda sama može stvoriti.
Moramo dalje jer puno je takvih mjesta koja nas na 13 km dugoj stazi čekaju.
Strm spust zahtjeva i strm uspon i povratak na stazu.
Sretno smo se uspeli i krenuli dalje . Uskom stazom čas gore šumom, čas dole do samog korita rijeke.
Izmjenjuju se prozori , onakvi kakve brze planinske rijeke tražeći i utirući svoj put u kamenu , zemlji , šumi, planini , ostavljaju.
Slapovi, brzaci, sudaranje s kamenim gromadama , a onda odjednom miran tok , prirodni mali bazeni koji mame svojom čistoćom.
Cijelim putem mnogobrojni izvori , čiste hladne planinske vode koju smo obilno punili u boce i ispijali.
Stižemo do mjesta gdje je priroda sama napravila kameni plato kao da je imala na umu plažu za nas smrtnike . Plato i uzak tok Cvrcke koja se malim ali jakim slapom naglo spušta u široku vodenu oazu. Imenom Opaki vir. Ali čini se kao da je tu rijeka odlučila dati nama dio sebe , pokloniti nam svoju moć da poštujući njenu snagu i divljinu osjetimo i njenu naklonost.
Rijetki su se kupali , većina ohladila noge i valja krenuti dalje.
Svakog metra pređene staze pogledi su čarobni. Ipak, na mjestima mora se dobro paziti jer staza je uska , kosa s strminom prema rijeci.
Stižemo do mjesta gdje je nekada bio viseći most ,a sada privremeni nisko pri samom koritu ,a koji vodi na drugu obalu i oštri i strmi uspon prema izvoru zvanom Vilinska vrela i spilji koja se visoko u stijeni skrila.
Dio ekipe ostaje dole i na još jednom izvoru obnavlja zalihe vode , a ostali se uspinju do vrela i spilje.
Polako krećemo dalje , ostavljamo Cvrcku i njeno okruženje i čeka nas stalni uspon. Od korita rijeke valjalo se popeti na vrh brda , a cilj je bio selo koje nam se činilo nedostižno.
Udaljavamo se od kanjona i krećemo prema selu .
Uspon i uspon , sparina, pa kao da nas je i nebo odlučilo podariti osvježenjem , kratkim pljuskom oko kojeg se nismo puno brinuli jer smo ionako bili prilično mokri od uspona.
Kasni popodnevni sati i selo na vidiku. I sunce opet izašlo, mi na asfaltu mokri , žedni, zadovoljni , ispunjeni.
Dvadeset minuta asvalta duže je nego dva sata šume, ali eto nas napokon kod mjesnog kafića, osvježenja iz hladnjaka i mjesta gdje će nas pokupiti naši vozači.
Zadovoljni svi , znojni , pomalo umorni ali sretni i ispunjeni.
Cvrcku smo posjetili i ispratila nas je nastavljajući svoj put, a nama ostavila osjećaj ugode i zadovoljstva viđenim i prijeđenim .
Stigavši u smještaj gdje ćemo prenoćiti jer sutra dan nas je čekao obilazak Banja Luke, družili smo se sa našim super domaćinima iz PD Vilinska vrela , Kneževo.
Dočekalo nas je hladno osvježenje svih vrsta ,izvrstan roštilj , a druženje uz pjesmu, gitaru i dobro raspoloženje trajalo je dugo u noć.
Hvala našim domaćinima, Daliboru, Nedimu, Vesni, Draganu , Dijani , Dajani, na svemu od 
.
.Čekamo vas kod nas.
Jasminka Janković
