Vikend (21.-22.09.) su nam obilježile planine Vranica i Vlašić. Premda vrlo visoke u odnosu na naše slavonske, djelovale su tako pitomo; osunčane, obojane cvijećem i ukusnim plodovima rane jeseni.
Šarolika ekipa; nekoliko iskusnih planinara koji su već hodali obroncima Vranice i dobar broj onih kojima je ovo prvi „dvijetisućnjak“, i vodič bez kojeg su izleti u dragu nam Bosnu nezamislivi, Željko Marković.
Krenuli smo u ranu zoru, obavijeni maglom, u smjeru Travnika i Uskoplja, točnije sela Ždrimci gdje su nas dočekali lokalni vodiči Stipo i Ivan iz UP Raduša.
Zatim smo vozili makadamom još 12 km do planinarskog doma Radovina. Dom se nalazi na južnim obroncima planine Vranica na 1485 mnv. Od doma smo krenuli prema vrhovima. Magla se razišla i osim povremenog vjetra i prekrasnog pogleda, ništa nije odavalo da se krećemo u visinama iznad 2000 m. Sunce nas je grijalo i nismo mogli odoljeti dužim pauzama, sunčanju i uživanju u mirisima planine, druženju i čavrljanju s vodičima, i „okidanju“ bezbroj slika kojima, kao da smo htjeli na trenutak zaustaviti vrijeme.
Nakon našeg prvog vrha Devetaci koji se nalazi na 2004 mnv, ispenjali smo najviši vrh Vranice, Nadkrstac 2112 mnv, na kojem se nismo dugo zadržavali zbog vjetra. Zatim smo ispenjali vrh Krstac 2069 mnv odakle je najljepši pogled na Prokoško jezero, a u zavjetrini kleka i odlično mjesto za odmor i sunčanje. Odatle smo krenuli prema prijevoju Sarajevska vrata, i natrag prema domu.
U domu nas je čekala naložena peć i okrijepa; topla i ukusna teletina s povrćem, ispod saća. Lagano umorni, uz pjesmu smo jedno po jedno odlazili na odmor.
Nedjelja je bio dan za nešto kraću šetnju. Prvo smo na silasku zastali kod Ždrimačkog slapa poznatog još kao Crndolski slap, visok 25 metara, okružen raskošnim zelenilom. A nakon toga smo se odvezli do ništa manje lijepe planine Vlašić. „Prošetali“ smo do vidikovca na Galici i kapelice Gospe Snježne. Još jednom uživali u prekrasnom sunčanom danu i vidicima na okolne planine i doline. Uslijedio je odličan planinarski grah u pl. domu Erik Brandis, i put kući uz obećanje samima sebi; ovo se mora ponoviti!
Jasminka P.