Teško je u nekoliko riječi sažeti trodnevni izlet prepun aktivnosti , događanja i sadržaja.
Krenuli smo u petak u jutro , vrijeme je obećavalo, a mi spremni za izazove pred nama.
Glavni i primarni cilj ovog vikenda je bio uspon na Klek, na kojem se u subotu održavala proslava 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj.
Odlučili smo krenuti dan ranije obići Ogulin , obližnji vrh Stožac, smjestiti se u Josipdolu te u jutro poraniti jer se očekivano i dokazano očekivao veliki broj planinara.
Procjene govore da nas je bilo oko 2000.
Subota u jutro, ustajemo , doručak i u pola osam smo već na putu prema Bjelskom .
Po dolasku vidimo da smo trebali još poraniti jer su i drugi razmišljali kao i mi.
Na početku staze već podosta ljudi , pa smo na brzinu uzeli koju slanu i slatku deliciju , čaj, a neki su uspjeli uhvatiti i “dežurne” vještice za slikanje. Ako niste znali legenda kaže da je Klek planina vještica koje se noću na planini sastaju i plešu.
Već je prilično toplo , gužva, a uspon do doma je konstantan bez ravnih dijelova. Do 1000m n/v penjali smo sa dosta stajanja, sklanjanja ali ipak smo relativno brzo stigli do mjesta centralne proslave.
Gužva je bila već prilična, kratko smo se okrijepili i nastavili na sam vrh planine.
Staza od doma do vrha je puno zahtjevnija , na mjestima uska , neprotočna.
Rijeke ljudi , penju se , silaze ali bez nervoze.
Čeka se , propušta se , a veliki broj vodiča, HGSSovaca paze na nepregledne kolone planinara.
Najljepši i najizazovniji dio pred sam vrh , pogled prekrasan jer dan je vedar i sunčan. Svi smo se uspješno popeli kratko uživali u pogledu , fotografirali i krenuli nazad. Rijeke ljudi i dalje su se uspinjale , obilazili smo ih sretni da smo mi na povratku.
Kleku i planinarstvu u čast vrh smo osvojili , gužvu dostojanstveno podnijeli i spustili se do doma gdje je već bilo kao u mravinjaku.
Uspjeli smo se sakupiti malo niže od doma, te krenuli dole do Bjelskog gdje nas je čekao ručak, muzika i pravi odmor.
Odmoreni na livadi i okrijepljeni gulašem i napicima, a dana je još bilo pred nama, krećemo prema autima s namjerom da posjetimo stari grad Modruš.
Neumorni kakvi jesmo , a dan prekrasan eto nas nakon desetak minuta vožnje od smeštaja u selu Modruš.
Nekoliko minuta oštrog uspona i pred nama ruševine starog grada u kojem su nekada stolovali Frankopani .
Pogled opet prekrasan , na sve strane svijeta, kasno popodne,
nepregledne šume, brda , mjestašca u daljini. Sunce u zalasku , mi umorni ali zadovoljni.
Povratak u smještaj, naravno roštilj za večeru, druženje uz evociranje dojmova i plan za novi dan.
Nedjeljno jutro , odmoreni , doručak, pakiranje i nastavljamo prema selu Gnojnice gdje počinje Koranski planinarski put.
Vrijeme nas je poslužilo, pretoplo za ovo doba ali sretni , oboružani većim količinama vode krećemo na kružnu stazu dugu 13km …Koranski planinarski put.
Staza prekrasna , vidici se izmjenjuju, šuma, pa lijevo šuma, desno rijeka Korana , stari mlinovi, livade , malo uspona, ništa posebno zahtjevno.
Da nije vruće idealan dan i šetnja.
Rano popodne eto nas do auta , umorni više od vrućine nego hodanja , polazimo prema Rastokama na ručak i put Broda.
Tri vrhunska dana, svi zadovoljni , napunjenih baterija vraćamo se svakodnevnom životu.