Kategorija: Izleti
Izlet: Medvednica (subota/nedjelja, 20. i 21. 3. 2021.)
Dočekali smo proljeće na snježnoj Medvednici
Unatoč prognozama koje nisu ohrabrujuće, i hladnom subotnjem jutru, ispod kapa proviruju nasmijana lica planinara koja ne kriju uzbuđenje i velika očekivanja od dvodnevnog izleta na Medvednicu. Uz nekolicinu iskusnih koji su ovaj izlet već „odradili“, dobar je broj mladih članova, a i nas ne tako mladih, ali slobodnog duha i spremnih na svaku vrstu avanture. Okupljamo se na željezničkom kolodvoru, jer kako tradicija nalaže, na ovaj se izlet ide vlakom. Dok nas naš vodič Goran prebrojava i dijeli karte, pregledavamo opremu i prepune ruksake, i prepričavamo njihove sadržaje. No već po dolasku u Zagreb oni postaju znatno lakši jer se dobar dio toga pojeo i popio.
Korakom lakim idemo do Draškovićeve, zatim uskačemo u tramvaj, 14-icom do Mihaljevca i 15-icom do Dolja. Kratko zastajemo ispred donje postaje nove žičare, „fotkamo“ se i pripremamo za uspon. S Goranom na čelu kolone i Perom mlađim kao metlom, krećemo od tunela, prema nekadašnjoj vili Rebar, Adolfovcu i Leustekovom stazom prema planinarskom domu Runolist. Uspon nije bio ni malo naporan, više izletnički, uz pjesmu i puno pauza za okrijepu i slikanje. Zasjalo je i sunce, iako Vakula nije tako reko. Na putu susrećemo brojne rekreativce i sportaše, trkače, bicikliste i šetače. Oduševljavaju nas bistri potoci koji se slijevaju niz Medvednicu i snijeg na koji smo naišli na današnjem cilju, planinarskom domu Runolist.
Nakon smještaja u sobe i kratkog odmora, u popodnevnim satima smo se odlučili za još jedan kratki „đir“ do Šumarevog groba i jezera Tigrovo oko. Izvor, potoci, mostići i stijene su postali kulisa za bezbroj fotografija, koje su uskoro počele krasiti i snježne pahulje. Vrijeme se počelo mijenjati, a Medvednica pokazivati i svoju okrutniju stranu. Vratili smo se u dom i večerali dok je vani fijukao ledeni vjetar i lepršao snijeg.
Jutro je bilo dosta hladno ali mirno, palo je malo snijega. Ne baš dobro naspavani, poneki i lagano mamurni „utrpali“ smo u sebe što više kalorija, vrućeg čaja i kava da se pripremimo za hladnoću i uspon na vrh Sljeme. Još samo zajednička fotografija ispred doma za uspomenu i krećemo. Gazimo po snijegu dok se krećemo prema vrhu a uzbuđenje raste. Prolazimo pored skijaških staza, pomalo i smetamo skijašima dok im presjecamo put, uživamo u pogledu na sjevernu stranu Medvednice i Hrvatsko Zagorje i uskoro stižemo na vrh Sljeme. Ne zadržavamo se dugo, slikamo se ispred radiotelevizijskog tornja, uzimamo žig, prolazimo pored gornje postaje nove žičare koja nas impresionira svojim izgledom i krećemo prema PD Grafičar. Prati nas sunce, sve je toplije, zamijećujemo brojno cvijeće uz stazu, a s desne strane između stabala se naziru suncem okupane kuće Hrvatskog Zagorja.
Kod doma Grafičar smo već oko 11 sati, pravimo stanku za dopunu kalorija slatkim štrudlama, kuhanim vinom i čajevima. Izležavamo se na klupama i uživamo u suncu. Put nas dalje vodi do Medvedgrada, uglavnom nizbrdo. Veselo i poletno se spuštamo lijepo uređenom stazom. Staza je prepuna izletnika i sportaša, a najviše obitelji s djecom koje su odlučile ovaj prekrasan dan provesti u prirodi. Na Medvedgradu pravimo kratku stanku jer se zbog obnove ne može ući unutar zidina, uzimamo žig, „čistimo“ preostalu hranu i slatkiše iz ruksaka i krećemo nizbrdo prema Šestinama. Tamo posjećujemo pravi Leustekov (šumerev) grob, i grob oca domovine Ante Starčevića koji se nalaze pored crkve u Šestinama. Silazimo prema autobusnom stajalištu, odakle se okrećem i gledam gore prema Sljemenskom tornju. Ne mogu vjerovati da smo tamo bili samo prije nekoliko sati.
U centar Zagreba dolazimo tri sata prije polaska vlaka, pa koristimo slobodno vrijeme prema vlastitim željama. Netko se odlučio za kavu na terasi kafića, sunčanje na klupama u parku, baklave ili sladoled, netko za šetnju gradom. Važno je da smo se svi okupili u pravo vrijeme na pravom peronu sa kojeg smo u punom sastavu (na zadovoljstvo vodiča Gorana) krenuli i stigli u Slavonski Brod.
Po dolasku je uslijedila emisija slika, pozdrava i luckastih komentara s puta, u grupi na Viberu. Držat će nas to ushićenje i pozitivna energija bar još tjedan dana, do slijedećeg izleta.
Jasminka Pandžić
Izlet: Papuk – Mališćak i Ivačka glava (nedjelja, 7.3. 2021.)
Papuk i Srijemušijada koja to nije
Još jedno nedjeljno jutro i prekrasan sedmi dan mjeseca ožujka 2021. godine od koje svi imamo velika očekivanja, a današnja je zadovoljio odlazak na prekrasni Papuk.
Planirana tura izleta pod vodstvom Rambića i Goranovom metlom bila je Velika-Mališćak-Ivačka glava i vrh Papuk, al je zadnji vrh ipak odložen za neko drugo vrijeme. A okupili smo se i stari i mladi, i sretni i nesretni da na trenutak zaboravimo čari svakodnevnog života i uživamo u istinskom planinarenju koje zorno oslikava trenutke slobode uma, sreće duše i uživancije svakog osjetila u prelijepoj prirodi. Na kraju smo uz dobivanje nadmorske visine preko petstotinjak napornih metara obišli cca 14 km neodoljivog parka prirode. Uz uzbrdicu ni hladno vrijeme nije imalo šanse kod nas, a zaustavljanja su bila ograničena. Sve nas je razveselio snijeg jer je njegovo prisustvo podrazumijevalo da će gojzerice biti čiste. Ispod snijega provirivali su bijeli i ljubičasti šafrani, a na srijemuš ovaj put nismo naišli. Kratku okrjepu imali smo na vidikovcu Mališćak i kod istoimenog planerskog skloništa kako bi se okrijepili za nastav puta i kratko fotografirali. Strmom padinom brda uspješno smo se spustili od Mališćaka i krenuli put Ivačke glave na koju smo se uspeli bez problema unatoč snijegu, a na vrhu nas je dočekao prekrasan, iako ne sasvim čist pogled i sunčano vrijeme bez daška vjetra. A to za Ivačku je zaista dobitna kombinacija u uživanju u pogledu, druženju i suncu.Potom je uslijedio povratak prema autima sličnom rutom uz male varijacije puta, skretanje u nepoznate „rimske ceste“ kak ih prozvašmo uz kvalitetan small talk o kvaliteti markacija i mnogim drugim temama koje se istinski može proživjet samo uživo, a ne čitajući ovo digitalno slovo.
Nakon 6 sati pohoda, bez gubitaka, došli smo do svog odredišta i uputili se čarima svakodnevnog života. Do sljedećeg puta- sunčani pozdrav svima.
Mina Marina Barić
Izlet: Požeška gora (nedjelja 28.2.2021.)
Izlet: Sveta Gera (nedjelja, 21.2.2021.)
Izlet Petnja – Vidovo brdo – Papa hrast (nedjelja 03.siječnja 2021.)
U nedjelju smo se u 9 sati okupili na parkiralištu kod brane na jezeru Petnja i krenuli preko Vidovog brda do Papa hrasta. Papa hrast je jedan od najstarijih hrastova u ovom dijelu Slavonije – po nekim procjenama star oko 400 godina. Nažalost, nije preživio nedavnu oluju koja ga je srušila u diljsko blato ali će vjerojatno i dalje ostati cilj naših izleta.



Vrijeme je unatoč prognozama bilo gotovo savršeno, možda i malo pretoplo za ovo doba godine ali nam nije smetalo. Zahvaljujući vedrom vremenu, s Vidovog brda smo uspjeli vidjeti i radar na vrhu Papuka. Ukupno smo prehodali dvadesetak kilometara ioko 15:30 smo bili nazad na parkiralištu a pao je i dogovor za idući izlet, već u srijedu – tradicionalno hodanje od Matković Male do Sovskog jezera za blagdan Sveta tri kralja.






