Nedjeljno jutro, okupili smo se na kavi u našem domu , a pridružili su nam se i gosti iz Zagreba koji su izrazili želju da prohodaju djelić Dilja.
Nakon jutarnje kave , čaja i kolača po prethodnom dogovoru za rutu šetnje s gostima uputili smo se prema Petnji na poznatu stazu od izletišta do Pljuskare.
Dio naše domaće ekipe odlučio se za stazu od antene .
Znali smo da nas čeka blato i poznate prepreke koje već prilično vješto savladavamo mi domaći , a gostima su bile zanimljiv doživljaj.
Porušena stabla na diljskim stazama realnost su i bit će još dugo vremena.
U šali, smjehu , preskakanju , izbjegavanju blata ali naravno raspoloženi stigli smo na Pljuskaru. Ekipa od rampe već je bila tamo kao i dobra vatra spremna za pecarenje.
Na Pljuskari zna se, hrana, okrijepa, prepričavanje iskustava i zgoda s naših hodanja. Područje bez signala gdje su druženje i razgovori , susreti zaljubljenika u prirodu uvijek doživljaj.
Zajednička fotografija i spremni za povratak. Spominjemo sva ona debla što nas čekaju da ih savladamo pri povratku, gostima nedoživljeno i zanimljivo iskustvo.
No kako došli tako se i vratili . Malo šumom malo drumom sretno svi blatni stigli do Petnje.
Pri povratku naravno opet u dom na sređivanje dojmova i popodnevnu kavu kako je kod nas u društvu uobičajeno nakon hodanja po lokalnim stazama.
Svim gostima, prošlim i budućim mi ćemo uvijek nastojati biti dobri domaćini, a naš Dilj bio suh ili blatan , podosta sada ranjen i neprohodan uvijek će rado primati sve dobronamjerne ljubitelje prirode .
