Kategorija: Nekategorizirano

U 9 kod Doma: Cinkovac, 6. travnja 2025.

Današnje nedjeljno jutro u našem planinarskom domu kao i uvijek živo uz kavu i dogovore . Markacista se okupio priličan broj jer približava se naša manifestacija “Od Ivane do Tadije” pa se staza i marka moraju urediti .
Ostatak hodaća odlučio se za šetnju od Zdenaca do Cinkovca, najvišeg vrha Dilj gore.
Kako nam je naš “pokojni” Papa hrast s te točke polaska bio blizu prošetali smo do našeg petstogodišnjaka.
Sad kad je “legao” da odmori od neumornih stoljeća odolijevanja svim izazovima vidljivo je da ga rijetko ko obilazi .
Mi smo mu eto odali počast svojim dolaskom, a iz svojih čuturica nazdravili za vječnu uspomenu na legendu o Papa hrastu.
Uputili smo se nazad prema uređenom odmorištu Tuk gdje je vatra već veselo pucketala , a kako je sjeverac danas imao svoj pir, na brzinu smo pojeli nešto i krenuli prema Cinkovcu.
Cijelim putem vidljivi šumski radovi ali srećom do samog vrha put prohodan i začuđujuće suh , pa smo prašni i propuhani tek kratko odmorili na vrhu Dilja i krenuli nazad.
Lijep dan uz sunce i vjetar ,
staza koju većina od nas nije nikad prošla . Tuk koji smo otkrili kao uređeno mjesto za odmor ,a mi naravno zadovoljni promjenom krenusmo put našeg doma.
Tamo naravno još koja putna , dogovori, planovi .
Još jedna aktivna nedjelja, baš onakva kakvu volimo. 🌳⛰️🌲🪵
Jasminka Janković

Diljske Lisice: Pribudovac i Sv. Petka, 6. travnja 2025.

Pošto je naš tradicionalni pohod “Od Ivane do Tadije” sve bliže i bliže a samim time vremena za urediti stazu sve manje i manje, Diljske lisice okupile su se ove nedjelje u velikom broju – čak 15 članova podijeljenih u 3 grupe odradilo je veliki posao uređenja naše prve obilaznice. Kako su radovi na uređenju počeli još prošle nedjelje, jučer nam je za urediti i markirati ostao veći dio staze ali s obzirom na veliki odaziv, sve planirano smo uspjeli riješiti u jednom danu.
Prva grupa pod vodstvom Brane krenula je od izvora svete Petke pa gore prema Pribudovcu, druga koju je vodio Đuka u susret prvoj grupi od Rastušja prema Pribudovcu a treća grupa koju je vodio Ivan riješila je dio od Šume Striborove do Rastušja. Vrijeme nas je više-manje poslužilo – dan više zimski nego proljetni s niskim temperaturama i jakim vjetrom koji je pojačavao osjet hladnoće ali barem smo imali suhu i sunčanu nedjelju. Akcija je završila nešto prije 14 sati kada se i posljednja grupa vratila u dom i razdužila markacistički alat i opremu.

Izlet: Vlašić, 1.-2.3.2025.

Prošlog vikenda vodič Željko vodio nas je na Vlašić. Krenuli smo “ranim jutrom pola 6” prema Vitezu gdje smo se trebali susresti sa lokalnim vodičem i domaćinima doma u kojemu smo odsjeli nedaleko Viteza. Cijelim putem nas je pratila kiša, prestajala bi samo kada bismo ušli u tunel 🤣 U Vitezu smo se susreli sa domaćinima te saznali smo da su na stazi koju smo trebali hodati odnosno od Galice do vrha Vlaška Gromila uvijeti za planinarenje nepovoljni, vidljivost nikakva a snijeg pada kao “krpe”. Željko i naši domaćini su brzo smislili nove aktivnosti kako bi upotpunili dan pa smo tako otišli u posjet selu Guča Gora koje je proglašeno jednim od najljepših sela u BiH. Posjetili smo samostan i kušaonicu, kupili pregršt domaćih proizvoda iz raznih OPG-ova te poznati vlaški sir. Večer smo proveli veselo u društvu domaćina, dom je bio topao a hrana izvrsna. Domaćini su bili jako gostoljubivi te se ovim putem zahvaljujem svima što su odvojili svoje vrijeme i dali svoj trud. U nedjelju nas je dočekalo vedro vrijeme te smo uživali hodajući Vlašićem, sunce nas je iznenadilo pa su neki od nas čak malo i boje dobili. Neću puno pisati o stazi jer su dolje slike a one govore ono što ne mogu riječima opisati ni najveći pisci i pjesnici a kamo li ja. Nakon hodanja smo išli na ručak u etno selo Čardaci koje nas je oduševilo svojim detaljima i ponudom… Na izletu nas je bilo 30-ak a imali smo i goste iz Novog Sada koji su došli do Sl. Broda i uputili se sa nama u avanturu.

U 9 kod Doma, 23. veljače 2025.

Ovaj nas je vikend kao uostalom vrlo često, bilo svagdje . Ekipe u Gorskom kotaru, Španjolskoj , nekoliko lokacija na Dilju.
Mi koji smo ostali na našoj Dilj gori krenuli smo starim i poznatim stazama iz dva pravca kamo nego na Pljuskaru.
Dio ekipe iz Glogovice stigao je prvi i kako je i red vatra nas je dočekala.
Mi ostali krenuli smo od antene obilazeći blato kojeg ima na pretek jer šumarska mehanizacija promijenila je neke dijelove staze i ceste do neprepoznatljivosti.
Radovi i sjeća u šumi moraju biti , to je jasno, no nama koji tu hodamo , odmaramo i znamo svaki djelić staze od prije , put više nije isti onaj kojim žmireći možeš doći do Pljuskare.
No što je tu je. Hodali smo onako kako smo mogli. Proveli dan u prirodi pa iako vjesnika proljeća još nema , šuma još spava i tek poneki pupoljak i naznaka lista, mi smo uz veseli žamor putem i okrijepu kraj vatre aktivno proveli nedjelju .
Idući vikend na redu je Vlašić i naravno uvijek dostupni naš Dilj, ili ko gdje poželi. Zna se da kod nas destinacija i volje nikad dosta .
Proljeće i priroda zovu.

Izvještajna Skupština, 15. veljače 2025.

U subotu 15.veljače održana je redovna godišnja izvještajna skupština našeg društva. Skupštinu je otvorio predsjednik Siniša Damjančić, financijsko izvješće podnijela je blagajnica Gordana Princip Šokić a onda su voditelji vodičke sekcije(Goran Bašić), markacističke sekcije(Branimir Županić), sekcije čuvara planinske prirode(Josipa Čeliković) i sekcije za rad s djecom(Ivana Kulaš Krešić) podnijeli godišnja izvješća za proteklu te planove za ovu godinu. Sve izvješća jednoglasno su usvojena, Nadzorni odbor potvrdio je uredan rad Upravnog odnora a Sud časti izvijestio je kako u 2024. godini nije bilo nepoštovanja i nepridržavanja Statuta od strane članova društva. Potom je uslijedila dodjela priznanja – dobitnici su Siniša Damjančić, Sandra Udovičić Kalmar i Ivana Kulaš Krešić za rad u protekloj godini, točnije za sate i sate truda uloženog u stvaranje monografije društva povodom stote obljetnice te Željko Marković i Boris Drašković za dugogodišnji rad u društvu. Po završetku skupštine Zlatko Becić poklonio je društvu veliku zidnu HGSS-ovu kartu Dilj gore koju smo odmah postavili u hodnik doma a onda je usiljedilo druženje do ranih jutarnjih sati uz bogatu gastronomsku ponudu i dobru glazbu.