Planinarsko društvo „Dilj gora“, pod budnim okom i pomno isplaniranom organizacijom vodiča Gorana Bašića, uspješno je provelo petodnevni izlet na otok Vis i Komižu, naše najudaljenije nastanjene otoke. Ispraćeni kišom, pet planinarki i šest planinara uputilo se autobusom nešto prije ponoći 16. rujna 2022. g. iz Slavonskog Broda.
Nakon više od osam sati putovanja stigli smo 17. rujna ujutro do Splita okupanog suncem. Do polaska trajekta prošetali smo starom gradskom jezgrom, obišli Dioklecijanovu palaču, katedralu sv. Duje, Peristil, Hrvatsko narodno kazalište, Prokurative te uživali u toplini i ljepoti Splitske rive.
Trajektom „Petar Hektorović“, možda i najvećim kojim smo uopće putovali s pet putničkih razina, uz vjetar u kosi zaplovili smo prema otoku Visu, a pogled je bio veličanstven. Nakon dva i pol sata plovidbe kroz morsko plavetnilo pristali smo u luku grada Visa. Prošetali smo užim središtem našeg najstarijeg grada te uz kavu odmarali na sjenovitoj terasi „Bilibe“, dogovarajući se o nabavi potrebnih namirnica za naredne dane. Iako već umorni od višesatnog putovanja čekao nas je još i naporan uspon do planinarske kuće „Sveti Andrija“, s razine mora na 267 m/nm, do koje smo trebali stići prije mraka. Uspon je trajao sat vremena i nikome nije baš bilo lako, no pogled s vrha gdje je dom smješten izbrisao je sav umor. Dokle pogled seže uokolo vide se otoci Šolta, Brač, Paklinski otoci, Hvar, Korčula, poluotok Pelješac, Lastovo, Sušac, pa čak i vrhovi Mosora. Planinarska kuća „Sveti Andrija“ je solidno opremljena, čista, s lijepom natkrivenom terasom i pogledom te je nadmašila naša očekivanja. Nakon smještaja u spavaonicu pripremili smo večeru i dogovorili detalje za sutrašnju turu. Jedva smo čekali odmoriti se od dugog puta i utonuli u san.
Drugi dan našeg izleta (18. rujna) počeo je ustajanjem sa suncem. Najljepši prizor koji možete zamisliti izlazak je sunca na Visu, rađanje svjetlosti u svim nijansama narančaste, žute i zlatne boje na nebeskom plavetnilu. Nakon doručka i pripreme naprtnjača uputili smo se u 8 sati, sve prema planu, planinarskom stazom prema Humu (587 m/nm), najvišem vrhu otoka Visa. Staza prolazi živopisnim krajolikom kroz borovu šumu, uz maslinike, vinograde, nasade smokava, prepuna grmova mirisnog ružmarina, smilja, kadulje i stabala rogača. Otok je premrežen suhozidima, kamenim ogradama i gomilama kamenja nastalima krčenjem neobrađene zemlje. Sve odiše nepatvorenom ljepotom, mirom, mirisima i tišinom. Propješačili smo kroz Vino polje, Cojno polje, malo mjesto Žena glava sa svega nekoliko kuća i došli do pećina u kojima je 1944. godine boravio Tito s najužim rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Dalje nas je staza dovela do crkve svetog Duha iz 15. stoljeća (560 m/nm), pod samim Humom, na koji je pristup zabranjen zbog vojnih objekata. Od crkve se pruža prekrasan pogled na živopisni ribarski gradić Komižu, zaljev u kojem je smještena i otok Biševo, dok se u daljini nazire tanka pruga kopna Italije. Silazak niz padinu obraslu niskim raslinjem bio je vijugav, dosta strm i naporan, dijelom i zbog umornih nogu nakon više od tri i pol sati hoda. Nakon silaska u Komižu jedva smo čekali okupati se u kristalno čistom moru, osvježiti se i odmoriti na plaži. Kušali smo čuvenu komišku pogaču sa srdelama, obišli stare kamene uličice Komiže koje odišu posebnom ljepotom, kaštel Grimaldi, crkvu svete Marije i živopisnu rivu s terasama prepunim mladih stranih turista. Autobusom smo se vratili do Visa i nakon kratkog predaha, umorni no zadovoljni, uputili se do „naše kućice na vrhu brda“. Zajedničkim snagama uz šalu i smijeh pripremili smo večeru i uz jelo uživali u analiziranju dana prepunog doživljaja. Vani je vedra noć otkrila nebo osuto zvijezdama, a neki su po prvi puta doživjeli svu ljepotu Mliječnog puta, jer neprekidno okruženi svjetlima grada nikada nisu imali ovakvu priliku.
Treći dan (19. rujna) proveli smo u obilasku znamenitosti grada Visa, našeg najstarijeg grada iz IV. stoljeća pr.n.e., antičkog imena Issa, u kojemu su se smjenjivali razni strani vladari: Rimljani, Mleci, Austrijanci, Francuzi, Britanci sve do drugog svjetskog rata kada se vraća Jugoslaviji. Posjetili smo Fort George, najveću utvrdu na zapadnom ulazu u višku luku koju je izgradila britanska Kraljevska mornarica početkom 19. stoljeća, a sada restaurirana i prenamijenjena u restoran i prostor za zabavu, koncerte i predstave živi novi život i izgleda veličanstveno. Nedaleko je i ukopano britansko sklonište za ratne brodove, a otok obiluje raznim vojnim objektima iz drugog svjetskog rata i ranije. Posjetili smo crkvu svetog Jeronima uz gradsko groblje, a našlo se ponešto vremena i za kupanje na plaži Prirovo. Nakon nabave namirnica penjući se planinarskom stazom uputili smo se do doma. Zajednički smo pripremili roštilj, večerali i složno krenuli na počinak prije planiranog ranog ustajanja.
Četvrti dan (20. rujna) ustali smo prije svitanja. Nakon obavljenih priprema spustili smo se pod svjetiljkama u Vis. Kako sunce još nije izašlo izgledali smo kao krijesnice koje se spuštaju niz padinu u grad. Spust je trajao 50 minuta i u 7 sati bili smo u autobusu za Komižu. Kratko smo pričekali brod za otok Biševo udaljen 6 nautičkih milja od Komiže radi posjeta čuvenoj Modroj špilji. More je bilo dosta nemirno i svi smo se nadali da će se smiriti. Po dolasku u lučicu Mezoporat na Biševu saznali smo da zbog valova ulaz u Modru špilju nije moguć, kao i prethodnog dana, te da neće biti moguć niti slijedeći dan, sve dok vrijeme to ne dopusti. Jedan od vodiča Nautičkog centra nas je dovezao brodićem do Modre špilje te smo mogli vidjeti sami ulaz i okolne stijene. Otok Biševo ima osam špilja i po njima je dobio ime, a najljepša i najpoznatija je Modra špilja koja je od 1951. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode zbog svoje iznimne ljepote. Odsjaj sunčevih zraka oko podneva, za mirnog mora, prodire kroz podvodni otvor u špilju, reflektira se od bijelog pješčanog dna i daje joj iznimnu modru boju. Umjesto ulaska u špilju nastavili smo svoj istraživački put po Biševu, koji sada ima 18 stalnih stanovnika. Krenuli smo prema južnoj strani otoka do nestvarno lijepe uvale Trešjavac gdje je Medvidina špilja, posljednje stanište sada izumrle sredozemne medvjedice. Na krajnjem jugu otoka je rt Gatula na kojemu su preuređeni podzemni tuneli iskopani uz topničke bitnice iz vremena Austrougarske. Vidjeli smo i nekoliko jedinki eleonorinog sokola, zaštićenih otočkih crnih sokola koji se gnijezde na tom području. Usput smo naišli na berbu grožđa, a susretljivi domaćini su nas ponudili slatkim grozdovima plavca. Otok je prepun lijepih vidikovaca, uvala i plaža, izrazite geološke raznolikosti. Jedna od ljepših je i pješčana plaža u uvali Porat, kojoj nismo mogli odoljeti. Tu smo se ukrcali na brodić i prepuni ljepote ovog čarobnog otoka krenuli prema Komiži. Autobusom smo se vratili u Vis i potom uspeli, svaki puta sve lakše, do našeg smještaja.
Peti i posljednji dan našeg boravka na Visu (21. rujna) započeo je pospremanjem naših stvari i planinarske kuće, kako bismo sve ostavili uredno i čisto, kako smo i zatekli. Grijali smo se na viškom suncu, upijali pogled sa „zen klupice“ i pomalo žalili što je sve tako prebrzo prošlo. Posljednji puta spustili smo se polako planinarskom stazom do grada, kao da bismo tako htjeli upamtiti svaki njen dio, da ju ne zaboravimo. Do dolaska trajekta za Split razmilili smo se po gradu istražujući stare uličice, prolaze, crkvice, trgove gdje do tada nismo zavirili. Svakim korakom otkrili smo neki prizor koji još nismo doživjeli, neku terasicu za još jednu kavu, kamene stepenice ispred crkve svetog Roka, neki mali cvjetni mediteranski vrt prepun cvijeća i začinskog bilja, sjenoviti park ispod stoljetnih palmi, nešto novo i nedoživljeno. Ukrcali smo se na trajekt i zaplovili za Split, samo je vjetar jače puhao … ili nas je zazeblo oko srca što napuštamo taj čarobni otok?! Zabavljali smo se promatrajući skupinu mladih koji su pjevali i plesali, a na kraju im se i pridružili, tako nam je vrijeme proletjelo. U Splitu smo se ukrcali u autobus za Slavonski Brod. Umorni i prepuni predivnih dojmova utonuli smo u san i eto nas …. ulazimo u naš grad obavijen maglom i hladnoćom, kao da smo došli iz druge dimenzije…
Nezaboravan izlet s najboljom ekipom koju samo možeš poželjeti!
I kao što kaže grafit: „Lipo nam je bilo na Visu!“
Gordana Jagar
