I danas smo bili….naravno 
…
…Neko negdje. Hodalo se po Velebitu , Papuku, Novljanskim brdima . Aktivno kao i uvijek.
Nas dvadesetak ostali smo na svojim stazama i ove nedjelje izabrali onu koju ne hodamo često.
Grižići polazište – cilj Lovčić, sela u srcu Dilja …
Lovčić, idilično selo iz daleka gledajući sa okolnih brda.
U selu pustoš.
Iz jednog se dimnjaka dimilo, u dva tri dvorišta tragovi života..
Slika i prilika današnjih sela, pogotovo onih daleko od urbanih sredina.
Podaleko od ulaza u selo
crkvica sv. Martina na groblju. Sagrađena u 12 stoljeću…, obnovljena , groblje uređeno .
Rekla bi narodna po koricama se knjiga poznaje ..
No knjigu ne čini omot …
Na žalost sela danas prečesto čine groblja..
Daleko je više bivših nego sadašnjih.
Tišina, napuštene kuće, tek pokoji znak života i mi kao prolaznici krajevima kojima sve manje koraka.
Dilj , njegova sela i mi kao svjedoci . Prirode , krajolika , naselja koja izumiru .
A mi, mi ćemo još dugo, nas ima i bit će dok god je ljubitelja koraka , šume, brda , kamena , visine , snijega i na kraju i blata . Jer, to je naše blato. Da ga nitko ne gazi kome bi služio onaj znak na planinarskoj stazi.
