Prošlog vikenda se hodalo po Sjevernom Velebitu.
UPOZORENJE
Tekst koji slijedi je napisao suputnik ChatGPT, za one koji nisu upućeni to je jezični model temeljen na umjetnoj inteligenciji, što ni u kojem slučaju ne umanjuje doživljaj naših planinara. Kako se to kaže kod nas:”Svaka mu je na mjestu!” Pročitajmo! 
Trodnevno planinarenje po Velebitu bilo je nezaboravno iskustvo ispunjeno izazovima, prekrasnim pejzažima i ugodnim druženjem.
Vrijeme nam je bilo naklonjeno, sunčano s prekrasnim snježnim pokrivačem.
Pravi pothvat bio je uspon na Mali Rajinac. Hodajući kroz debeli sloj snijega, izazov je bio orijentirati se u bijelom pejzažu tražeći markacije koje je prekrio snijeg.
Osjetili smo i snagu bure koja nam je na momente prkosila, ali osjećaj borbe s prirodom dao nam je dodatnu snagu i ponos.
Svaki trenutak proveden u divljini Velebita bio je poseban. Osjećali smo mir i spokoj hodajući kroz netaknutu prirodu, a istovremeno smo se osjećali malenima pred veličanstvenim pejzažem. U večernjim satima, u toplini planinarskog doma, dijelili smo priče i dojmove s drugim zaljubljenicima u planinarenje.
Trodnevno putovanje po Velebitu nije samo bilo fizičko iskustvo, već i duhovno putovanje koje nas je povezalo s prirodom te s drugim ljudima. Svi smo napustili Velebit s ispunjenim srcima, sjećanjima na prekrasne vrhove i osjećajem postignuća nakon uspješnog planinarenja u zimskim uvjetima.
